Vimalakirti Sutra + Predgovor Download
Isečak iz predgovora Vimilakirtijeve Sutre Dzongsar Khyentse Rinpoche-a:
Vimalakirtijeva Sutra se otvara velikom povorkom koju su činili 500 mladih pripadnika Ličavi klana. Oni su hodali celim putem od Vaišalija do mangovog šumarka sa jedinim ciljem da posete i ponude darove Tatagati. Gomila se uvek skupljala oko Tatagate gde god da je odlazio, ali ova blješteća kavalkada od 500 najfinije dekorisanih lepih mladića i devojaka, gde je svako od njih nosio izuzetan suncobran okićen dragim kamenjem, je bila posebna. Kakav dična scena! Voleo bih da je neko imao kameru da to snimi; možda neko kao veliki Japanski filmadžija Akira Kurosava. Ali čak i moćno Kurosavino bezgrešno oko – kao mali insekt koji zuri u beskonačno nebo – ne bi bio u stanju da primeti sve što se dešavalo toga dana.
Ono što se desilo nakon toga je malo teže za razumeti modernim skeptičnim ljudima uskog uma kao što smo mi. Naši umovi su mali kao umovi drvenog crva koji je, nakon što je proglođao rupu u komadu drveta, pomislio, “To mora da je nebo!” Čak su i manji od toga, zapravo, i zato su bukvalno nesposobni da zamisle šta se dešavalo sledeće. Da li se radi samo o neverovatnoj priči? Neki bi mogli da pomisle to; ili u najboljem slučaju, da pomisle da se radi o čudu. Ali većina ljudi će verovatno ignorisati čitavu stvar. Zbog toga sada moram fino da podesim naše umove, tako da možemo barem pokušati da razumemo šta se desilo toga dana.
Pokušajte da držite svoje srce i um otvorenim dok očima svog uma zamišljate tu scenu. Ličavi su došli u šumarak i ponudili svojih 500 suncobrana Tatagati. On ih je sve milostivo prihvatio i blagoslovio ih je. Za tren, svih 500 suncobrana je postalo jedan, ispod kojeg je Tatagata smestio ceo univerzum – ne samo par planeta koje smo mi ljudi uspeli da imenujemo, kao Jupiter i Mars, već ceo univerzum. I sve je stalo! A tačno na tom mestu započinje naš problem.
Naši fiksirani dualistički umovi su postali naviknuti na ideju da je čak i troje ljudi previše da stane ispod jednog kišobrana po kišovitom danu. Pa kako je onda Tatagata uspeo da smesti ceo univerzum ispod jednog dekorativnog suncobrana. Da li se služio čudesnim moćima?Sposobnost da obavlja čuda je jedan od mnogih jedinstvenih kvaliteta uzvišenog bića, pa zar to onda nije najverovatnije objašnjenje? Ili se radilo ni o čemu drugome do li o magijskom triku?
Oni od vas sa posebno kritičnim i skeptičnim umovima bi mogli da dođu u iskušenje da odbace ceo incident kao nestvaran Budistički mit. Ali šta god mislili upravo sada, samo držite ovu prethodnu priču u svom umu. Ako to uradite, kako se sutra bude razvijala, mogli biste da počenete da razumete zašto je ona tako važna i, čak i ako je još uvek ne biste mogli bukvalno prihvatiti, barem je ne biste ni potpuno otpisali.
Pre no što odemo dalje, moram da vam kažem da je Tatagata isto tako poznat pod nazivom Buda. Zapravo, Buda, Tatagata, ima mnogo različitih imena – Čovek Bik, Lav Šakja Klana, i Kralj Dvonogih. Takođe je bio poznat kao Kralj Onih Koji Uništavaju Neprijatelje (Arhat). Ali u ovom slučaju neprijatelji nisu bili ljudi – to su bile njegove emocije i njegove navike prijanjanja uz ego. U toku svojih 1000 prethodnih života kao bodisatva, jedinu stvar koju je Tatagata ikada uništio su bile njegove emocije i njegov ego; on nikada niti jednom nije povredio neko živo biće.