Put do Prestanka Patnje: Praktikovanje Darme

DEO III

Poglavlje:

Put do Prestanka Patnje: Praktikovanje Darme

Treći Veličanstveni Zavet Bodisatve:
Ja se zavetujem da ću naučiti nemerljivo mnogo Darma-vrata.

Koristeći nemerljivo mnogo Darma-vrata, on je potpuno slobodan i lak,
On kroti i reguliše živa bića
posvuda u deset pravaca,
A ipak dok radi sve ovo među svesnim bićima,
Bodisatva je odvojen i ne čini nikakve diskriminacije. [1]

Ovo odgovara Plemenitoj Istini Puta Koji Vodi do Prestanka Patnje

Bikšui, šta je Plemenita Istina Puta Koji Vodi do Prestanka Patnje? Upravo ovaj osmostruki put; naime ispravni pogledi, ispravna namera, ispravan govor, ispravno ponašanje, ispravna sredstva za život, ispravan napor, ispravna pozornost, i ispravna meditativna koncentracija. [2] (Bodisatvina Darma-vrata ili metodi prakse su Šest Savršenstava: davanje, moralnost, strpljenje, energičnost, meditativna koncentracija i mudrost.) Put bi trebao da se praktikuje.

Reč Darma se odnosi na Budina učenja. Kako je pomenuto ranije, ona se bukvalno odnosi na zakone ili istine koje upravljaju stvarnošću. U Budizmu, ona posebno aludira na metode prakse koje je Buda samilosno postavio da vodi živa bića kroz gustu šumu njihovog neznanja prema svetlosti njihove prave prirode.

Darma nudi duboku analizu problema patnje, dok obezbeđuje kako drugu viziju slobodnu od patnje (Prosvetljenje), tako i stvarne metode koji su nam potrebni da realizujemo to probuđenje.

Jednostavno rečeno, Darma je:

Ne činiti nikakvo zlo.
Sa poštovanjem praktikovati svo dobro.
Pročišćavati svoj sopstveni um.
To je učenje svih Buda.[3]

Esencijalne Darma prakse se sastoje od moralnosti, meditativne koncentracije, i mudrosti.

Iz moralnih propisa dolazi meditativna koncentracija, a iz meditativne koncentracije javlja se mudrost. [4]

Moralnost

Bez jake osnove u moralnom ponašanju, nemoguće je razviti veštinu u meditaciji i steći pravu meditativnu-koncentraciju koja vodi do mudrosti. Buda je uspostavio Pet Moralnih Propisa kao osnovne vrline za ljudski život i kao sama esenca duhovnog kultivisanja.

Oni su sledeći:

1. Nemoj ubijati. Ne bismo trebali da namerno ubijemo bilo koje živo biće, bilo da to učinimo sami, da naredimo drugima da ubiju, da učestvujemo u činu ubistva, ili da odobravamo čin ubistva. Čovek može da izbegne indirektnu umešanost u ubijanje time što će jesti samo vegetarijansku hranu. Samilost, obostrano poštovanje za život, i osećaj jedinstva sa svim živim bićima su uverljivi razlozi za pridržavanje ovog propisa.

2. Nemoj krasti. Ako nam nešto nije dato, ne bismo trebali da ga uzmemo. Ovaj propis se primenjuje ne samo na vredne predmete kao što su zlato i srebro, već čak i na stvari koje su male i jeftine kao što su igle. Ovo se takođe može interpretirati kao živeti štedljivo i ne trošiti resurse.

3. Nemoj ulaziti u seksualno nedolično ponašanje. Seksualne aktivnosti sa bilo kim ko nije naš zakonski supružnik se smatraju promiskuitetni. Promiskuitetni seks, ili perverzni seks, kao što su homoseksualnost i seksualna aktivnost sa životinjama, vodi do ponovnog rođenja u nižim oblastima postojanja u kojima čovek doživljava mnogo patnje.

4. Nemoj govoriti lažno. U opštem slučaju, postoje četiri vrste neispravnog govora: laž, neodgovoran govor (kao što je trač i govor koji uznemirava emocije ljudi), uvredljiv govor (kao što je oštro grditi druge), i govor klevetanja (koji prouzrokuje razdor i neslogu među ljudima).

5. Nemoj uzimati opojna sredstva. Alkohol, nedopuštene droge, stimulansi, ili depresivi, pa čak i duvan se svi smatraju opojnim sredstvima. Oni štete telu, zbunjuju naš duh, i prouzrokuju da budemo glupi u budućim životima.

Sada ću opisati pravila ponašanja koja bi svetovna osoba (kućevlasnik) trebala da sledi da bi postala dobar učenik. Ali, ako čovek želi da ispunjava dužnosti Bikšua, ne može to da čini ako poseduje imetak koje poseduje kućevlasnik.

Neka ne uništava život, niti neka ne prouzrokuje da drugi uništavaju život, niti neka ne odobrava ubijanje drugih. Neka se suzdrži od ugnjetavanja svih živih bića na svetu, bilo da su jaki ili slabi.

Onda, ako učenik zna da nešto pripada drugima, krađa bilo čega sa bilo kog mesta bi trebala da se izbegava. Neka ne krade, niti neka ne odobrava krađu drugih. Sva krađa bi trebalo da se izbegava.

Mudar čovek bi trebao da izbegava život necelibata kao što bi izbegavao rupu sa gorućim ugljevljem. Ako nije u stanju da u potpunost vodi život celibata, neka ne prestupi sa ženom drugoga.

Bilo da je u skupu ili na javnom mestu, neka ne laže drugome. Niti neka ne prouzrokuje da drugi lažu, niti neka ne odobrava govorenje laži drugih ljudi.

Kućevlasnik koji uživa u samokontroli, znajući da je opojna sredstva narušavaju, niti ne uzima opojna sredstva, niti bi vodio druge da ih uzmu, niti bi odobravao da to drugi rade. [5]

Moralni propisi su osnova Prosvetljenja. [6]

Moralni propisi Budizma su ukorenjeni u samopoštovanju (posebno u negovanju čovekove duhovne prirode) i poštovanju za druge. Samopoštovanje i poštovanje za druge, sa svoje strane se razvija prirodno iz naših prvog i najosnovnijeg ljudskog odnosa: odnosa deteta i roditelja. Dobrota, samilost, darežljivost i milost kao i naše samopoštovanje se svi rasplamsavaju i usađuju unutar neprekidnog davanja i uzimanja u tom odnosu. Zbog toga, u izlaganju o Propisima Bodisatve iz Sutre Bramine Mreže, Buda primećuje da:

Filijalna usklađenost je darma ultimativnog puta. Filijalnost je poznata kao moralni propis. Takođe se naziva suzdržanost i zaustavljanje.

Najosnovnija ljudska vrlina je poštovanje za svog oca i majku. Buda je smatrao da je filijalni pijetet apsolutno esencijalan za moralan život.

Bikšui, postoje dve osobe kojima nikada nećete moću da se odužite. To su vaša majka i vaš otac. Čak i kada biste nosili svoju majku na jednom ramenu a svog oca na drugom sto godina, i kada bi oni čak i praznili svoj izmet tamo; i kada biste se brinuli za njih, pomazujući ih melemom, masirajući ih, kupajući ih i trljajući njihove ekstremitete, čak ni tako im se ne biste odužili.

Čak i kada biste postavili svoje roditelje da budu vrhovni gospodari i vladaoci ove zemlje, bogate sa sedam blaga (zlato, srebro, lapis lazuli, kristal, crveni biseri, sedef i karneol), to još uvek ne bi bilo dovoljno kao znak vaše zahvalnosti. Zašto? Roditelji čine toliko mnogo za svoju decu, Bikšui. Oni ih podižu, hrane ih, i vode kroz ovaj svet. [7]

A u sledećem odlomku iz Sutre Duboke Dobrote Roditelja i Poteškoće Njenog Otplaćivanja, Buda dirljivo opisuje šta roditelji čini za svoju decu. [8]

U toku deset (lunarnih) meseci dok majka nosi dete, ona oseća nelagodnost svaki put kada ustaje, kao da podiže težak teret. Kao hronični invalid, ona nije u stanju da prima svoju hranu i piće. Kada je prošlo deset meseci i kada je došlo vreme za porođaj, ona prolazi kroz mnogo bola i patnje da bi dete moglo da se rodi. Ona se plaši za svoj sopstveni život, kao svinja ili jagnje koji čekaju da budu zaklani. Onda krv poteče posvuda po zemlji. To su patnje kroz koje ona prolazi.

Jednom kada se dete rodi, ona sačuvava slatkoću za njega a sama guta gorčinu. Ona nosi dete i hrani ga, ispirajući njegovu prljavštinu. Ne postoji težak rad ili poteškoća koju ona neće svojevoljno podneti zarad svog deteta. Ona podnosi i hladnoću i toplotu i nikada čak ni ne pominje kroz šta je sve prošla. Ona ustupa suvo mesto svom detetu i sama spava na vlažnom mestu. U toku tri godine ona hrani svoju bebu mlekom, transformisano iz krvi njenog sopstvenog tela.

Roditelji neprestano upućuju i vode svoju decu putevima ispravnosti i moralnosti dok omladinci sazrevaju u odrasle ljude. Oni uređuju brakove za njih i obezbeđuju ih imovinom i bogatstvom ili ispravnim savetom kako da zadobiju ove stvari. Oni uzimaju ovu odgovornost i nevolju na sebe sa ogromnim žarom i mukom, nikada ne pominjući njihovu muku i dobrotu.

Kada se sin ili ćerka razboli, roditelji su toliko zabrinuti i toliko se boje da mogu čak i sami da se razbole. Oni ostaju pored deteta obezbeđujući mu neprestanu negu, i samo kada se dete oporavi roditelji postaju ponovo srećni. Na ovaj način, oni gaje i podižu svoju decu sa neprekidnom nadom da će njihovi potomci uskoro porasti da budu zreli odrasli ljudi.

Iz ovog, mi počinjemo da prepoznajemo duboki dug dobrote koji dugujemo našim roditeljima. U istoj Sutri, Buda je sugerisao neke načine na koje možemo da pokažemo svoju zahvalnost:

Sledbenici Bude, ako želite da otplatite dobrotu svojih roditelja, ispišite ovu Sutru u njihovo ime. Recitujte ovu Sutru u njihovo ime. Pokajte se prestupa i prekršaja u njihovo ime. Zbog svojih roditelja, dajte darove Trostrukom Dragulju (Budi, Darmi, i Sangi). Zbog svojih roditelja, pridržavajte se propisa čistog jela (vegetarijanska hrana). Zbog svojih roditelja, praktikujte davanje i kultivišite blagoslove. Ako ste u stanju da radite ove stvari, vi ste filijalno dete. [9]

U Sigalaka Sutri [10], Buda je savetovao svetovnu osobu Sigalaku kako da živi dobar i srećan život. Buda je izložio odgovarajuće dužnosti koje čovek duguje ocu i majci, učiteljima, ženi i deci, prijateljima, saradnicima, i religioznima. Sledi savet vezan za dobre prijatelje i za upravljanje ličnim bogatstvom.

Prijatelj koji je pomagač i prijatelj koji je tu bez obzira koliko je teško; prijatelj koji pokazuje put koji je ispravan i prijatelj pun saosećanja: mudra osoba zna pravu vrednost ove četiri vrste prijatelja i čuva ih brižno, kao što majka čuva njeno najdraže dete.

Mudrac koji je uvežban i disciplinovan sija kao svetionik; on sakuplja bogatstvo isto kao što pčela sakuplja med, ili kao što mravi grade svoj nasip. Sa ovako sakupljenim bogatstvom, svetovna osoba može da ga posveti opštem dobru ljudi. Čovek bi trebao da podeli svoje bogatstvo na četiri dela. U jednom delu može da se uživa po želji. Dva dela bi trebalo da se upotrebe za posao a četvrti deo treba da se stavi sa strane kao rezerva za slučaj potrebe.

Bilo da je čovek svetovna osoba ili monah ili monahinja, moralnost sačinjava esencijalni temelj za bilo kakvo duhovno razumevanje i iskustvo. Iako se specifični propisi (“slovo”) razlikuju neznatno među monasima i svetovnim osobama, i među monasima i monahinjama, temeljni cilj i obrazloženje (“duh”) je isti, da se kultivišu kvaliteti vrline koja izgrađuje koncentraciju i omogućava mudrosti da se razvije.

Meditativna koncentracija

Pridržavanjem moralnih zabrana, mi pročišćavamo aktivnosti tela i govora, i time postavljamo čvrstu osnovu za transformisanje dublje ukorenjenih suptilnih navika uma. Meditacija razvija koncentraciju. Ovo, sa svoje strane, pojačava unutrašnju jasnoću našeg uma omogućavajući da vidimo kroz ono što je privremeno i površno u srce stvari. Kao rezultat ovog uvida mi postajemo manje frustrirani trivijalnim problemima, i otporniji na male životne uspone i padove. Prijatni osećaj mirnoće i nepristrasnosti se polako javlja što omogućava čoveku da doživljava sve manje patnje zbog efekta spoljašnjih događaja. Metodi za razvoj koncentracije se razlikuju: sedenje u meditaciji, kao i oblici stojeće i hodajuće meditacije; recitovanje imena Buda i Bodisatvi, klanjanje Budama i Bodisatvama, klanjanje pokajanja, klanjanje Sutrama, recitovanje Sutri, i recitovanje mantri. [11] Mogućnosti su zapravo beskrajne: različiti metodi su prilagođeni različitim ljudima u različitim vremenima. Iako se metodi razlikuju, ako se praktikuju sa apsolutnom apsorpcijom i ako se podupru vrlinom, rezultat je isti: mudrost.

Sledeći odlomak iz Šurangama Sutre, Tom 8, opisuje šta se dešava kada uđemo u inicijalne faze meditativne koncentracije.

Ananda, budi svestan da dok sediš u Bodimandi (Bodhimanda, mesto, kao na primer manastir, gde se praktikuje Darma), ti stavljaš kraj svim mislima. Kada te misli dođu do kraja, ti si slobodan od svog razmišljanja. Ulaziš u stanje neiskvarene pripravnosti. Tvoj um se više ne premešta sa pokreta na tišinu, a sećanje i zaboravljanje postaju jedno te isto.

Kada boraviš na ovom mestu i uđeš u Samadi, ti si kao osoba sa čulom vida koja živi u potpunoj tami. Čudesno čisti um koji je tvoja neiskvarena priroda još uvek ne emituje svetlost. Ovo se naziva “oblašću skande forme”. Ako oči osobe postanu čiste, onda ona doživljava deset pravaca kao otvoreno prostranstvo i tama [12] je otišla.

Mudrost (Prađna)

U Budizmu postoje tri vrste mudrosti ili prađne[13]: bukvalna mudrost, koja se javlja iz proučavanja Sutri, kontemplativna mudrost, putem koje čovek duboko promišlja značenje Sutri i onda postiže pravo razumevanje, i mudrost stvarnosti, putem koje čovek vidi pravu prirodu stvarnosti. Svi fenomeni u univerzumu imaju svoje sopstvene karakteristike, a ipak su u konačnom samo uslovljene pojave koje nemaju svoju sopstvenu supstancijalnu prirodu. To jest, svaki fenomen je analogan cvetu. Cvet počinje da se javlja nakon što se posadi seme u zemlju. Kada seme blagovremeno primi vodu i sunčevu svetlost, na kraju će dati cvet. Postojanje cveta zavisi od svih ovih potpornih uslova u vidu zemlje, vode, i sunčeve svetlosti, kao i od osnovnog uzroka, semena. Cvet nema nikakvo inherentno ili nezavisno postojanje odvojen od ovih potpornih uslova. Kada čovek vidi da su sve stvari nalik ovome, onda dobija otkrovenje da je prava priroda stvarnosti prazna, to jest, s one strane pojava. Ona je s one strane dualnosti postojanja i nepostojanja. Stoga, mudrost stvarnosti je duboka reč – transcendentan uvid u pravu prirodu svih stvari. Ona vidi nesupstancijalnu prirodu svih fenomena i pravu stvarnost s one strane pojava. Ovo stanje se ne može konceptualizovati ili opisati; ono može samo da se sazna putem stvarnog doživljaja.

Kontemplirajte fundamentalnu lažnost pojava. One su upravo kao cvetovi dočarani u prostoru koji nose prazan plod. Zašto, onda, ispitivati značenje njihovog formiranja i nestajanja? [14]

Prađna opunomoćuje Bodisatve koji se pojavljuju na svetu uvek iznova da bi pomogli živim bićima. Iako oni vide da je prava priroda stvarnosti veoma duboka, čista i savršena sama po sebi, ipak se pojavljuju u iluzornom svetu – u iskrivljenoj, pogrešno opaženoj stvarnosti koju su živa bića stvorila kroz svoje neznanje – da bi pomogli svim bićima. Bez ove mudrosti, oni bi bili odneseni bujicom kao i svi ostali. Ali zbog mudrosti oni mogu da “uđu u vatru i da ne budu opečeni.” Mudrost im omogućava da budu kao lotosovi cvetovi ukorenjeni u blato i kaljugu ali čiji cvetovi nikada ne dodiruju zagađenu vodu. Stoga, Bodisatve utelovljuju Darmu koju podučavaju, i ovo otelotvorena vrline, koncentracije i mudrosti je pravo “govorenje Darme”. Učenje i učitelj postaju jedno te isto.

U podučavanju Darme, Bodisatva razume beskonačne razlike među svim živim bićima koje potiču od njihove prošle karme i trenutnih okolnosti. Da bi bilo efektivno, njegovo podučavanje Darme mora biti odgovarajuće njihovim prirodama. Stoga, u toku mnogih života, on ciljano prolazi puteve ponovnih rođenja, proučavajući Darmu od mnogih Buda i drugih Bodisatvi, učeći nemerljivo mnogo metoda za podučavanje i utičući na skoro beskonačan broj svesnih bića. Na ovaj način, on stiče sposobnost da daje najviši dar Darme svim živim bićima.

Među svim darovima, dar Darme je vrhunski. To je dar kultivisanja u skladu sa učenjima, dar sakupljanja živih bića, dar bivanja od koristi živim bićima, dar zauzimanja za živa bića koja prolaze kroz patnju, dar marljivog kultivisanja korenova dobrote, dar neodricanja od karme Bodisatvi, i dar nikada ne napuštanja Bodi uma. [15]

Odlomci iz Vađra Prađna-Paramita Sutre [16]
i objašnjenje od strane Poštovanog Tripitaka Majstora Hsuan-a Hua

Sve uslovljene darme
Su kao snovi, iluzije, mehurovi, senke,
Kao kapi rose i bljesak munje:
Kontemplirajte ih ovako.

Objašnjenje Sutre: Sve je uslovljena darma. Jelo, nošenje odeće, hodanje, stajanje, sedenje, ležanje, vođenje posla – sve aktivnosti su uslovljene darme. Ovo su primeri spoljašnjih uslovljenih darmi. Postoje takođe pet konstituenata postojanja: fizička forma, osećanje, misao, voljna formacija, i svesnost, koji su uslovljene darme. Četiri elemenata, to jest zemlja (čvrsta tela), voda (tekućine), vatra (temperatura), i vazduh (kretanje) su uslovljene darme. Šest čulnih sposobnosti, njihovi objekti, i odgovarajuće svesnosti koje se javljaju kod svake od čulnih sposobnosti kada je u kontaktu sa svojim objektima su sve uslovljene darme. Sve te darme, bilo da su spoljašnje ili unutrašnje, Su kao snovi, iluzije, mehurovi, senke.

Šta je san? Niko ne zna. Kada bismo znali onda ne bismo sanjali. Ljudi su u neprestanom snu. Kada padnete u san i sanjate, vi ste nesvesni stvari koje postoje u vašem običnom budnom stanju, a kada se probudite iz svog sna, vi obično ne možete da se setite događaja iz sna. Na isti način, mi nismo u stanju da se setimo događaja iz naših prošlih života, zato što su oni nestali u trenutnom životnom snu.

Neko može da ima san u kome postaje bogat, biva postavljen za zvaničnika, i na ivici je da postane pretsednik, kada mu odjednom neko drugi kaže, “Gospodine, vi zapravo sanjate.” Ali usred svog sna o moći i bogatstvu, ta osoba ne može da veruje u ono što mu je rečeno.

“Sve što mi se dešava je stvarno,” on kaže. “Ja sam bogat, ja sam zvaničnik, ja sam kandidat za predsednika. Kako možeš da kažeš da sanjam?” Ali, kada se probudi od svog sna, bez da mu se kaže on će znati da su se svi ti događaji desili u snu.

Na isti način, mi ljudi smo kao u snu. Sada ću vam reći: ovo je san. Iako sam vam rekao, sigurno ćete odgovoriti, “Kako misliš, san? Ovo je sve stvarno. Ove stvari se zapravo dešavaju. Kako možeš da kažeš da je san? Ti nas samo obmanjuješ.”

Kada se vaše duhovno kultivisanje ostvari, bez da vam se kaže, vi ćete se probuditi iz ovog sna i znaćete da sve što ste radili u prošlosti je bilo san. Razlog zašto mi ne verujete kada vam kažem da sanjate je to što se još uvek niste probudili iz svog sna. Kada se probudite, vi ćete se složiti, “Da, sve to je bio san.”

Iluzije su nestvarne, kao trikovi mađioničara. Mađioničar recituje mantru i odjednom se pojavljuje lotosov cvet na vodi, ili usred vatre. Ili on može da prouzrokuje da se odjednom pojavi komad žada kao niotkuda. Izgleda kao da mađioničar ima spiritualne moći i čudesne sposobnosti, ali ono što on radi je nestvarno. Iako izgleda stvarno, ako ga istražite, vidi se da je iluzorno i nepostojeće. Deca mogu biti prevarena da veruju da je lotos u vatri stvaran, ali odrasla osoba će pogledati jednom i znati da se radi o triku.

Kada razumete Buda-darmu, vi znate da je sve prazno i iluzorno. Svet je prazan i iluzoran; on nastaje sastavljanjem uslova koje samo izgledaju da su stvarni. Kada ne razumete Buda-darmu, vi ste kao to budalasto dete koje smatra da je sve stvarno. Ovo nije rečeno da bi se ljudi omalovažavali: radi se o jednostavnoj činjenici. Ljudi koji ne razumeju Buda-darmu misle da je stvarno biti bogat i imati poziciju zvaničnika. U stvarnosti sve je jedno. Sve je isto. Osoba je ista bilo da je bogata ili siromašna. Ako razumete da je sve prazno i iluzorno, onda nećete moći da se zabunite ni sa čim. Nećete postati vezani za nestvarna stanja.

Mehurovi su takođe nestvarni, i brzo nestaju, time otkrivajući svoju prazninu.

Senke prate ljude okolo. Kada postoji forma, postoji senka. Forma ima pravu supstancu, ali je senka prazna. Ako se objasni dublje, čak i sama forma je prazna i nestvarna. Ako ne verujete u ovo, onda samo nastavite da prijanjate uz telo; štitite ga i održavajte, i vidite da li umire ili ne.

Kao kapi rose i bljesak munje. Ako pogledate napolje rano ujutru, naći ćete rosu, ali nakon izlaska sunca, rosa će ispariti. Bljesak munje je takođe prilično prolazan.

Kontemplirajte ih ovako. Trebali biste da gledate na sve uslovljene stvari na ovaj način. Ako to radite, onda će nebo biti prazno a zemlja će biti ispražnjena. Mera vašeg uma će biti ogromna kao nebesa i široka kao dohvat prostora, slobodna od bilo kakvih zapreka. Bez zapreka, nećete imati straha uopšte.


[1] Vladari Sveta, Poglavlje 1, Sutra Cvetnog Ukrasa.

[2] Sutra Okretanja Darma Točka, Dhamma Cakka Ppavattana Sutra, Samyutta Nikaya LVI, 11.

[3] Dharmapada, Stihovi 183

[4] Šurangama Sutra, Tom 6, BTTS

[5] Sutra-Nipata, II, 14, Dhammika Sutra. Ovaj tekst je blago modifikovana verzija prevoda koji je urađen od strane Poštovanog H. Saddhatissa, objavljene kao “Sutta-Nipata” (1985, Curzon Press Ltd., London, Engleska)

[6] Bodisatva Pita za Pojašnjenje, Poglavlje 10, Sutra Cvetnog Ukrasa

[7] Anguttara Nikaya, II, iv, 2.

[8] Kompletan Tekst Sutre Duboke Dobrote Roditelja i Poteškoće Njenog Otplaćivanja se javlja u Filijalnost: Ljudski Izvor, Drugi Tom, BTTS.

[9] ibid

[10] Digha-Nikaya, Sutra 31. Tekst je zasnovan na prevodu Maurice Walshe objavljenog u “Thus I have Heard” (1987, Wisdom Publications, London)

[11] Pogledajte Poglavlja 6, 7, i 8 za detaljne instrukcije o meditaciji.

[12] “Skanda” bukvalno znači “agregat” ili “svežanj”, odnosi se na pet konstituenata postojanja pomenutih u Poglavlju 1: fizička forma, osećanja, misli, voljne formacije, i svesnost.

[13] Prađna je Sanskritski termin koji se ne prevodi zato što ima mnogo značenja, i takođe radi poštovanja.

[14] Šurangama Sutra, Tom 4, BTTS

[15] Vladanje i Zaveti Bodisatve Univerzalno Dostojan, Poglavlje 40, Sutra Cvetnog Ukrasa, BTTS.

[16] Vađra Prađna-Paramita Sutra, BTTS. “Vađra” je neuništiva supstanca. “Paramita”, bukvalno znači “pristigao na drugu obalu”, znači potpuno usavršiti šta god da čovek radi.

Izvor: http://www.cttbusa.org/buddhism_brief_introduction/chapter3.asp.html

<< PRETHODNO       SLEDEĆE >>      SADRŽAJ