Prevod (sa Kineskog na Engleski): Upasika Terri Nicholson
Recenzent: Bhikshuni Heng Tao
Urednik: Bhikshuni Heng Ch’ih i Upasika Susuan Rounds
Sertifikovano od strane: Poštovanog Igumana Hua i Bhikshune Heng Tao
Prevod sa Engleskog sa Sajta: www.buddhism.org
Ovako sam čuo, u jednom vremenu, Buda je boravio u Šravastiju, u Đetinom Šumarku, u Bašti Dobročinitelja Siročića i Usamljenih, zajedno sa skupom velikih Bikšua, ukupno hiljadu dvesta pedeset, i sa svim Bodisatvama, ukupno trideset i osam hiljada.
U tom trenutku, Poštovani od Sveta je poveo veliki skup u šetnju prema jugu. Odjednom oni su naišli na gomilu kostiju pored puta. Poštovani od Sveta je okrenuo svoje lice prema njima, smestio je svojih pet ekstremiteta na zemlju, i poklonio se sa poštovanjem.
Ananda je spojio svoje dlanove i upitao je Poštovanog od Sveta, “Tatagata je Veliki Učitelj Trostruke Oblasti i samilosni otac bića četiri vrste rođenja. On ima uvažavanje i visoko poštovanje celog skupa. Iz kog razloga se on sada klanja gomili osušenih kostiju?”
Buda je rekao Anandi, “Iako ste svi vi moji najistaknutiji učenici, i članovi ste Sange dugo vremena, još uvek niste postigli dalekosežno razumevanje. Ova gomila kostiju je mogla pripadati mojim precima iz ranijih života. Oni su mogli biti moji roditelji u mnogim prošlim životima. Iz tog razloga se ja sada klanjam njima.” Buda je nastavio da govori Anandi.”Ove kosti u koje gledamo mogu biti podeljene u dve grupe. Jedna grupa je sastavljena od kostiju muškaraca, koje su teške i bele po boji. Druga grupa je sastavljena od kostiju žena, koje su lake i crne po boji.”
Ananda je rekao Budi, “Poštovani od Sveta, kada su muškarci živi na svetu oni ukrašavaju svoja tela odorama, pojasima, cipelama, kapama, i drugim finim ruhom, tako da oni jasno poprimaju muški izgled. Kada su žene žive, one stavljaju kozmetiku, parfeme, pudere, i elegantne mirise da bi ukrasile svoja tela, tako da one jasno poprimaju ženski izgled. Ipak, jednom kada muškarci i žene umru, sve što preostane su njihove kosti. Kako ih čovek razlikuje? Molim te poduči nas kako si u stanju da ih razlikuješ.”
Buda je odgovorio Anandi, “Ako za vreme dok su muškarci na svetu, oni ulaze u hramove, slušaju objašnjenja Sutri i Vinaja tekstova, čine naklon Trostrukom Dragulju, i recituju Budina imena, onda kada umru njihove kosti će biti teške i bele po boji. Većina žena na svetu ima malo mudrosti i prožete su emocijama. One rađaju i podižu decu, osećajući da je to njihova dužnost. Svako dete se oslanja na mleko svoje majke radi života i ishrane, i to mleko je transformacija majčine krvi. Svako dete pije hiljadu dvesta galona mleka svoje majke. Zbog ovog odliva iz majčinog tela, pri čemu dete uzima mleko za svoju ishranu, majka postaje istrošena i iznemogla i tako njene kosti postaju crne po boji i lagane po težini.”
Kada je Ananda čuo ove reči, osetio je bol u svom srcu kao da je proboden i zaplakao je tiho. Rekao je Poštovanom Od Sveta, “Kako može čovek da otplati dobrotu i vrlinu svoje majke?”
Buda je rekao Anandi,”Slušaj dobro, i ja ću ti to objasniti detaljno. Fetus raste u utrobi svoje majke deset lunarnih meseci. Kroz kakvu gorčinu ona prolazi dok on boravi tamo! Prvog meseca trudnoće, život fetusa je neizvestan kao kap rose na travi: koliko je verovatno da neće potrajati od jutra do večeri već da će izvetriti do podneva!”
“Za vreme drugog lunarnog meseca, embrion se zgrušnjava kao surutka. U trećem mesecu on je kao koagulisana krv. Za vreme četvrtog meseca trudnoće, fetus počinje da poprima blago ljudsku formu. Za vreme petog meseca u utrobi, pet ekstremiteta deteta – dve noge, dve ruke, i glava – počinju da poprimaju oblik. U šestom lunarnom mesecu trudnoće, dete počinje da razvija esencu šest čulnih sposobnosti: očiju, ušiju, nosa, jezika, tela i uma. Za vreme sedmog meseca, formiraju se trista šezdeset kostiju i zglobova, a osamdeset četiri hiljada pora kose su takođe kompletne. U osmom lunarnom mesecu trudnoće formiraju se intelekt i devet otvora. Do devetog meseca fetus je naučio da asimilira različite nutrijente iz hrana koje jede. Na primer, on može da asimilira esencu bresaka, kruški, određenih korenova biljaka i pet vrsta zrnevlja.”
“Unutar majčinog tela, čvrsti unutrašnji organi, koji se koriste za skladištenje, vise prema dole, dok šuplji unutrašnji organi, koji se koriste za preradu, spiralno se protežu prema gore. Oni se mogu porediti sa tri planine koje se uzdižu sa lica zemlje. Možemo nazvati ove planine Planina Sumeru, Karma Planina, i Planina Krvi. Ove analogne planine se spajaju i formiraju jedinstven venac u vidu šablona vrhova okrenutih uvis i dolina okrenutih prema dole. Isto tako, koagulacija majčine krvi iz njenih unutrašnjih organa formira jedinstvenu supstancu, koja postaje detetova hrana.”
Za vreme desetog meseca trudnoće, telo fetusa je kompletirano i spremno da se rodi. Ako je dete ekstremno filijalno, ono će izaći sa spojenim dlanovima u znak poštovanja i rođenje će biti mirno i povoljno. Majka će ostati nepovređena rođenjem i neće propatiti bol. Ali, ako je dete ekstremno buntovno po prirodi, do tog stepena da je sposobno da počini pet buntovnih dela, onda će ono povrediti utrobu svoje majke, rasporiti srce i jetru svoje majke, ili se uplesti u majčine kosti. Rođenje će se osećati kao rezovi hiljade noževa ili kao deset hiljada oštrih mačeva koji ubadaju njeno srce. Takve su agonije uključene prilikom rođenja prkosnog i buntovnog deteta.
Da bi se jasnije objasnilo, postoji deset vrsta dobrote koje majka daruje detetu:
Prva je dobrota obezbeđivanja zaštite i brige dok je dete u utrobi.
Druga je dobrota podnošenja patnje za vreme rođenja.
Treća je dobrota zaboravljanja celokupnog bola jednom kada se dete rodi.
Četvrta je dobrota njenog konzumiranja onoga što je gorko, a sačuvavanja onoga što je slatko za dete.
Peta je dobrota premeštanja deteta na suvo mesto a njenog ležanja na mokrom mestu.
Šesta je dobrota dojenja deteta na njenim grudima i negovanja i odgajanja deteta.
Sedma je dobrota ispiranja nečistoća.
Osma je dobrota stalnog razmišljanja o detetu kada je ono otputovalo daleko.
Deveta je dobrota duboke brige i predanosti.
Deseta je dobrota ultimativnog sažaljenja i naklonosti.
1. DOBROTA OBEZBEĐIVANJA ZAŠTITE I BRIGE DOK JE DETE U UTROBI
Uzroci i uslovi iz akumuliranih
kalpi postaju teški,
Sve dok u ovom životu dete ne završi u
utrobi svoje majke.
Kako prolaze meseci, pet vitalnih
organa se razvijaju;
Unutar sedam nedelja šest čulnih organa
počinju da rastu.
Majčino telo postaje teško kao
planina;
Mirnoća i pokreti fetusa
su kao katastrofa vetra kalpe.
Fina odeća majke više ne
stoji propisno,
I tako njeno ogledalo skuplja prašinu.
2. DOBROTA TRPLJENJA PATNJE ZA VREME ROĐENJA
Trudnoća traje deset lunarnih meseci
I kulminiše u teškim trudovima prilikom
približavanja rođenja.
U međuvremenu, svakog jutra je majka
ozbiljno bolesna
I u toku svakog dana ona je pospana i troma.
Njen strah i agitacija su teški
za opisati;
Tugovanje i suze ispunjavaju njene grudi.
Ona sa bolom govori svojoj porodici
Da se samo boji da će smrt
da je pretekne.
3. DOBROTA ZABORAVLJANJA CELOKUPNOG BOLA JEDNOM KADA SE DETE RODI
Na dan kada samilosna majka donosi
dete,
Njenih pet organa su široko otvoreni,
Ostavljajući je potpuno iznurenom u telu
i umu.
Krv teče kao iz zaklanog
jagnjeta;
Ipak, čuvši da je dete
zdravo,
Ona je nadjačana pojačanom radošću,
Ali nakon radosti, vraća se žalost,
I agonija čupa samu njenu utrobu.
4. DOBROTA NJENOG KONZUMIRANJA ONOGA ŠTO JE GORKO, A SAČUVAVANJA ONOGA ŠTO JE SLATKO ZA DETE
Dobrota oba roditelja je intenzivna
i duboka,
Njihova briga i predanost nikada ne prestaju.
Bez i trunke odmora, majka sačuvava
ono što je slatko za dete,
I bez prigovora ona sama guta
ono što je gorko.
Njena ljubav je masivna a njena emocija
teška za podneti;
Njena dobrota je duboka a takva je i njena
samilost.
Želeći samo da dete dobije svoj obrok,
Samilosna majka ne govori
o njenoj sopstvenoj gladi.
5. DOBROTA PREMEŠTANJA DETETA NA SUVO MESTO A NJENOG LEŽANJA NA MOKROM MESTU
Majka je voljna da bude mokra
Tako da dete može da bude suvo.
Sa svoje dve dojke ona zadovoljava njegovu
glad i žeđ;
Pokrivajući ga svojim rukavom, ona ga štiti
od vetra i hladnoće.
U dobroti, njena glava se retko odmara
na jastuku,
A ipak ona to rado čini,
Dokle god je njenom detetu udobno,
Dobra majka ne traži utehu za sebe.
6. DOBROTA DOJENJA DETETA NA NJENIM GRUDIMA I NEGOVANJA I ODGAJANJA DETETA
Dobra majka je kao velika zemlja.
Strogi otac je kao sveobuhvatno
nebo
Jedan pokriva odozgo, drugi podržava
odozdo.
Dobrota roditelja je takva da
Oni ne znaju nikakvu mržnju ili ljutnju prema
svom potomku,
I nisu nezadovoljni, čak i ako
je dete rođeno obogaljeno.
Nakon što je majka nosila dete u
svojoj utrobi i nakon što ga je rodila,
Roditelji se brinu za njega i štite ga
zajedno do kraja svojih dana.
7. DOBROTA ISPIRANJA NEČISTOĆA
Izvorno, ona je imala lepo lice i
prelepo telo,
Njen duh je bio jak i treperav.
Njene obrve su bile kao sveže zelene
vrbine grane,
A njen ten bi posramio
crvenu ružu.
Ali njena dobrota je tako duboka da će
se odreći prelepog lica.
Iako ispiranje nečistoća povređuje
njenu konstituciju,
Dobra majka radi isključivo za
dobrobit svojih sinova i kćeri
I dobrovoljno dozvoljava da njena lepota izbledi.
8. DOBROTA STALNOG RAZMIŠLJANJA O DETETU KADA JE ONO OTPUTOVALO DALEKO
Smrt voljenih je teška
za podneti.
Ali odvojenost je takođe bolna.
Kada dete putuje daleko,
Majka brine u svom selu.
Od jutra do večeri, njeno srce je
sa njenim detetom,
I hiljadu suza padaju iz njenih očiju.
Kao majmunica koji tiho plače u
ljubavi prema svojim detetom,
Malo po malo njeno srce biva slomljeno.
9. DOBROTA DUBOKE BRIGE I PREDANOST
Koliko snažna je roditeljska dobrota i
emocionalna briga!
Njihova dobrota je duboka i teška za
otplatiti.
Dobrovoljno oni podnose patnju u ime
svoje dece.
Ako dete kuluči, roditeljima je
nelagodno.
Ako čuju da je on otputovao daleko,
Oni se brinu da će po noči on morati
da legne u hladnoću.
Čak i trenutna bol koju propate
njihovi sinovi i ćerke
Će prouzročiti roditeljima trajnu nevolju.
10. DOBROTA ULTIMATIVNOG SAŽALJENJA I NAKLONOSTI
Dobrota roditelja je duboka i
važna.
Njihova nežna briga nikada ne prestaje.
Od trenutka kada se probude svakog dana,
njihove misli su sa njihovom decom.
Bilo da su deca blizu ili daleko,
roditelji misle na njih često.
Čak i ako majka živi sto
godina,
Ona će neprestano brinuti o svom
osamdesetogodišnjem detetu!
Da li želite da znate kada takva dobrota
i ljubav prestaje?
Ona čak ni ne počne da se raspršava
sve dok se njen život ne završi.
Buda je rekao Anandi, “Kada kontempliram živa bića, vidim da iako su rođeni kao ljudska bića, i pored toga, oni su glupi i tupi u svojim mislima i akcijama. Oni ne razmatraju veliku dobrotu i vrlinu svojih roditelja. Oni su bez poštovanja i okreću svoja leđa dobroti i onome što je pravo. Njima nedostaje čovečnosti i niti su filijalni niti popustljivi.”
U toku deset meseci dok majka nosi dete, ona oseća nelagodnost svaki put kada ustane, kao da podiže težak teret. Kao hronični invalid, ona nije u stanju da prima svoju hranu i piće. Kada je prošlo deset meseci i kada je došlo vreme za porođaj, ona prolazi kroz sve vrste bola i patnje da bi dete moglo da se rodi. Ona se plaši svoje sopstvene smrtnosti, kao svinja ili jagnje koji čekaju da budu zaklani. Onda krv poteče posvuda po zemlji. To su patnje kroz koje ona prolazi.
Jednom kada se dete rodi, ona sačuvava slatkoću za njega a sama guta gorčinu. Ona nosi dete i hrani ga, ispirajući njegovu prljavštinu. Ne postoji težak rad ili poteškoća koju neće svojevoljno podneti zarad svog deteta. Ona podnosi i hladnoću i toplotu i nikada čak ni ne pominje kroz šta je sve prošla. Ona ustupa suvo mesto svom detetu i sama spava na vlažnom mestu. U toku tri godine ona hrani svoju bebu mlekom, koje je transformisano iz krvi njenog sopstvenog tela.
Roditelji neprestano upućuju i vode svoju decu putevima ispravnosti i moralnosti dok omladinci sazrevaju u odrasle ljude. Oni uređuju brakove za njih i obezbeđuju ih imovinom i bogatstvom ili smišljaju načine kako da zadobiju ove stvari za njih. Oni uzimaju ovu odgovornost i nevolju na sebe sa ogromnim žarom i mukom, nikada ne govoreći o svojoj brizi i dobroti.
Kada se sin ili ćerka razboli, roditelji su toliko zabrinuti i toliko se boje da mogu čak i sami da se razbole. Oni ostaju pored deteta obezbeđujući mu neprestanu negu, i samo kada se dete oporavi roditelji postaju ponovo srećni. Na ovaj način, oni se staraju i podižu svoju decu sa neprekidnom nadom da će njihovi potomci uskoro porasti da budu zreli odrasli ljudi.
Koliko je tužno da su deca zauzvrat previše često nefilijalna! Prilikom razgovora sa rođacima koje bi oni trebali da poštuju, deca ne pokazuju nikakvu popustljivost. Kada bi trebali da budu ljubazni, oni nemaju manire. Oni zveraju u one koje bi trebalo da poštuju, i vređaju svoje stričeve i tetke. Oni grde svoju braću i sestre i uništavaju bilo kakvo porodično osećanje koje je moglo postojati među njima. Takva deca nemaju nikakvo poštovanje ili osećaj ispravnosti.
Deca mogu biti dobro podučavana, ali ako su nefilijalna, ona se neće obazirati na instrukcije ili poštovati pravila. Retko će se oslanjati na vođstvo svojih roditelja. Oni su oprečni i buntovni kada interaguju sa svojom braćom. Oni dolaze i odlaze iz kuće bez da ikada izveste svoje roditelje. Njihov govor i akcije su veoma arogantni i deluju impulsivno bez konsultovanja drugih. Takva deca zanemaruju opomene i kazne izrečene od strane svojih roditelja i ne obraćaju pažnju na upozorenja svojih ujaka. Ipak, u isto vreme, oni su nezreli i uvek im je potrebno staranje i zaštita od strane svojih starijih.
Dok takva dece odrastaju, sve više i više postaju tvrdoglava i neobuzdana. Oni su u potpunosti nezahvalni i sasvim oprečni. Prkosni su i puni mržnje, odbacujući i porodicu i prijatelje. Sprijateljuju se sa zlim ljudima i pod njihovim uticajem nedugo zatim poprimaju iste vrste loših navika. Oni dolaze u situaciju da uzimaju ono što je lažno kao istinito.
Ovakva deca mogu biti podstaknuta od strane drugih da napuste svoje porodice i da pobegnu da žive u drugim gradovima, na taj način osudivši svoje roditelje i odbacivši svoje rodne gradove. Mogu postati prodavci ili državni službenici koji čame u udobnosti i luksuzu. Mogu se venčati u žurbi i ta nova veza obezbeđuje još jednu prepreku koja ih sprečava da se vrate kući na duge periode vremena.
Ili, otišavši da žive u drugim gradovima, ova deca mogu biti neoprezna i naći se usred intrige ili biti optužena da su uradila zlo. Oni mogu biti nepravedno smešteni u zatvor. Ili se mogu susresti sa bolešću ili postati upleteni u katastrofe i nevolje, podložni strahovitom bolu siromaštva, izgladnjivanja i iznurenosti. Ipak niko tamo se neće brinuti za njih. Pošto su prezreni i omraženi od strane drugih, oni će biti napušteni na ulici. U takvim okolnostima, njihovi životi se mogu završiti. Niko se ne trudi da pokuša da ih spase. Njihova tela natiču, trunu, raspadaju se, i izložena su suncu i oduvana vetrom. Bele kosti se u potpunosti dezintegrišu i rasejavaju, kako ova deca dolaze do svog konačnog počinka u prašini nekog drugog grada. Ova deca neće više nikada ponovo imati srećno okupljanje sa svojim rođacima i rodbinom. Niti će ikada znati kako ih njihovi ostareli roditelji oplakuju i brinu za njih. Roditelji mogu oslepeti od plakanja ili postati bolesni zbog ekstremne žalosti i očaja. Neprestano boraveći u sećanju na svoju decu, oni se mogu upokojiti, ali čak i kada postanu duhovi, njihove duše i dalje prijanjaju uz ovu vezanost i nisu u stanju da je puste.
Druga od ove nefilijalne dece, mogu da ne teže učenju, već umesto toga da postanu zainteresovana za čudne i bizarne doktrine. Ovakva deca mogu biti podla, gruba, i tvrdoglava, uživajući u praksama koje su sasvim lišene koristi. Mogu postati upetljani u borbe i krađe, postavivši sebe u konfliktnu situaciju sa gradom zbog pića i kocke. Kao da njihov razvrat nije dovoljan, oni vuku svoju braću u njega takođe, na dalju žalost njihovih roditelja.
Ako ovakva deca zapravo žive kući, napuštaju je rano ujutru i ne vraćaju se sve do kasno u noć. Nikada se ne pitaju za dobrobit svojih roditelja niti se staraju da oni ne pate od toplote ili hladnoće. Ne raspituju se za dobrobit svojih roditelja ni ujutru ni uveče, niti čak prvog ili petnaestog u lunarnom mesecu. Zapravo, nikada se ne javlja ovoj nefilijalnoj deci da čak i pitaju da li su njihovi roditelji spavali udobno ili da li su se odmorili u miru. Ovakva deca jednostavno nisu zabrinuta ni najmanje za dobrobit svojih roditelja. Kada roditelji ovakve dece ostare i njihov izgled postane sve više i više oronuo i ispijen, primorani su da se osećaju posramljeno ako bi ih videli u javnosti i podložni su zlostavljanju i ugnjetavanju.
Ovakva nefilijalna deca mogu završiti sa ocem koji je udovac ili sa majkom koja je udovica. Usamljeni roditelji su ostavljeni sami u praznim kućama, osećajući se kao gosti u svojim sopstvenim domovima. Mogu podnositi hladnoću i glad, ali se niko ne obazire na njihove nevolje. Mogu plakati bez prestanka od jutra do večeri, uzdišući i jadikujući. Jedino je ispravno da bi deca trebala da obezbede svoje ostarele roditelje hranom i pićem ukusnih aroma, ali neodgovorna deca će sigurno prevideti svoje dužnosti. Ako ikada pokušaju da pomognu svojim roditeljima na bilo koji način, osećaju se posramljeno i uplašeni su da će im se ljudi smejati. Ipak, ovakvo potomstvo može galantno da daje bogatstvo i hranu svojim sopstvenim ženama i deci, zanemarujući težak rad i iznurenost koji su uključeni u tome. Drugi nefilijalni potomci mogu biti toliko zaplašeni od strane svojih žena da pristaju na sve njihove želje. Ali kada su zamoljeni od strane svojih roditelja i starešina, oni ih ignorišu i potpuno su neporemećeni njihovim molbama.
Može se desiti da su ćerke bile prilično filijalne svojim roditeljima pre njihovih sopstvenih brakova, ali da su malo po malo postale buntovne nakon što su se udale. Ova situacija može biti toliko ekstremna da ako njihovi roditelji pokažu čak i najblaže znakove nezadovoljstva, ćerke postaju mrske i osvetoljubive prema njima. Sa druge strane, one dobroćudno podnose prekore i batine svojih muževa, čak iako su njihovi supruzi tuđinci koji poseduju druga prezimena i porodične veze. Emocionalne veze između ovakvih parova su duboko upetljane, a ipak ove ćerke drže svoje roditelje na distanci. One mogu da prate svoje muževe i da se presele u druge gradove, ostavljajući svoje roditelje u potpunosti iza sebe. Oni ne žude za njima i jednostavno odsecaju svu komunikaciju sa njima. Kada roditelji nastave da ne dobijaju nikakve vesti od svojih ćerki, osećaju neprestanu anksioznost. Postaju toliko bremeniti tugom da je situacija slična kao da vise glavom nadole. Njihova svaka misao se odnosi na viđenje svoje dece, isto kao što onaj koji je žedan žudi za nečim za popiti. Njihove nežne misli za svojim potomkom nikada ne prestaju.
Vrlina dobrote čovekovih roditelja je bezgranična i neograničena. Ako je čovek načinio grešku da bude nefilijalan, koliko je teško otplatiti tu dobrotu!
U tom trenutku, čuvši Budu kako govori o dubini dobrote čovekovih roditelja, svaki pojedinac iz Velikog Skupa se bacio na zemlju i počeo da se udara po grudima i da sebe tuče sve dok iz svih njihovih pora kose nije potekla krv. Neki su pali u nesvest na zemlju, dok su drugi lupali svojim stopalima u žalosti. Prošlo je dugo vremena pre nego što su mogli sebe da obuzdaju. Zvučnim glasovima oni su jadikovali, “Tolika patnja! Kakva patnja! Koliko bolno! Koliko bolno! Mi smo svi prestupnici. Mi smo kriminalci koji se nikakda nisu probudili, kao oni koji putuju po tamnoj noći. Tek smo sada razumeli svoje prestupe i same naše nutrine su rastrgane na komadiće. Mi se samo nadamo da će se Poštovani od Sveta sažaliti na nas i spasiti nas. Molimo te reci nam kako možemo da otplatimo duboku dobrotu naših roditelja!”
U tom trenutku Tatagata je iskoristio osam vrsta ekstremno dubokih i čistih zvukova da bi govorio skupu. “Svi vi biste trebali da znate ovo. Ja ću sada objasniti za vas različite aspekte ove stvari.”
“Kada bi postojao čovek koji nosi svog oca na svom levom ramenu a svoju majku na svom desnom ramenu sve dok se njegove kosti ne samelju u prah pod njihovom težinom bušeći sve do koštane srži, i kada bi taj čovek oblilazio Planinu Sumeru za vreme sto hiljada kalpi sve dok krv koja teče iz njegovih stopala ne pokrije njegove članke, taj čovek i dalje ne bi otplatio duboku dobrotu svojih roditelja.”
“Kada bi postojao čovek koji bi, u toku perioda od jedne kalpe bremenite nedostatkom hrane i izgladnjivanjem, odsecao meso svog sopstvenog tela da nahrani svoje roditelje i kada bi to uradio onoliko mnogo puta koliko ima trunčica prašine dok prolazi kroz stotine hiljada kalpi, taj čovek i dalje ne bi otplatio duboku dobrotu svojih roditelja”
“Kada bi postojao čovek koji bi, radi svojih roditelja, uzeo oštar nož i odsekao svoje oči i darovao ih Tatagatama (Tathagatas), i nastavio da čini to stotinama hiljada kalpi, taj čovek i dalje ne bi otplatio duboku dobrotu svojih roditelja.”
“Kada bi postojao čovek koji bi, radi svojih roditelja, upotrebio oštar nož da odseče svoje srce i jetru, tako da krv poteče i prekrije zemlju, i kada bi on nastavio da to čini na ovaj način stotinama hiljada kalpi, niti jednom ne prigovarajući zbog bola, taj čovek i dalje ne bi otplatio duboku dobrotu svojih roditelja.”
“Kada bi postojao čovek koji bi, radi svojih roditelja, uzeo sto hiljada mačeva i probo svoje telo svima njima odjednom tako da oni uđu na jednoj strani i izađu na drugoj, i kada bi on nastavio da čini to na ovaj način stotinama hiljada kalpi, taj čovek i dalje ne bi otplatio duboku dobrotu svojih roditelja.”
“Kada bi postojao čovek koji bi, radi svojih roditelja, izudarao svoje kosti do koštane srži i nastavio da čini to na ovaj način stotinama hiljada kalpi, taj čovek i dalje ne bi otplatio duboku dobrotu svojih roditelja.”
“Kada bi postojao čovek koji bi, radi svojih roditelja, gutao istopljene gvozdene kuglice i nastavio da čini to na ovaj način stotinama hiljada kalpi, taj čovek i dalje ne bi otplatio duboku dobrotu svojih roditelja.”
U tom trenutku, nakon što su čuli kako Buda govori o dobroti i vrlini roditelja, svi u Velikom Skupu su tiho zaplakali i osetili žigošuću bol u svojim srcima. Oni su duboko razmislili, svi su se istovremeno postideli i rekli su Budi, “Poštovani od Sveta, kako možemo da otplatimo duboku dobrotu naših roditelja?”
Buda je odgovorio, “Učenici Bude, ako želite da otplatite dobrotu svojih roditelja, ispišite ovu Sutru u njihovo ime. Recitujte ovu Sutru u njihovu ime. Pokajte se prestupa i prekršaja u njihovo ime. U korist svojih roditelja, ponudite darove Trostrukom Dragulju. U korist svojih roditelja, pridržavajte se propisa čiste ishrane. U korist svojih roditelja, praktikujte davanje i kultivišite blagoslove. Ako ste u stanju da uradite ove stvari, vi ste filijalno dete. Ako ne radite ove stvari, vi ste osoba koja je predodređena za paklove.”
Buda je rekao Anandi, “Ako osoba nije filijalna, kada se njegov život završi i njegovo telo raspadne, on će pasti u Besprostorni, Aviči Pakao. Ovaj veliki pakao je osamdeset hiljada jođana (yojanas) po obimu i okružen je sa sve četiri strane gvozdenim zidovima. Iznad, on je pokriven mrežama, a zemlja je takođe napravljena od gvožđa. Vatrena masa gori žestoko, dok grom grmi a jarke strele munja pale stvari. Rastopljeni mesing i gvozdene tečnosti se sipaju preko tela prestupnika. Mesingani psi i gvozdene zmije neprestano bljuju vatru i dim koji spaljuju prestupnike i prokuvavaju njihovo meso i masnoću do stanja kaše.”
“O, kakva patnja! Teška za primiti, teška za podneti! Tamo postoje šipke, kuke, koplja, i bajoneti, gvozdene helebarde i gvozdeni lanci, gvozdeni čekići i gvozdena šila. Točkovi gvozdenih noževa padaju iz vazduha kao kiša. Prestupnik biva usitnjavan, sečen, ili probadan, i podvrgava se ovim surovim kaznama u toku mnogih kalpi bez predaha.”
“Onda oni ulaze u ostale paklove, gde se njihove glave pokrivaju vatrenim kontejnerima, dok se gvozdeni točkovi kotrljaju preko njihovih tela, prolazeći i horizontalno i vertikalno sve dok se njihove utrobe ne otvore a njihove kosti i meso ne izgnječe u kašu. Unutar jednog dana, oni doživljavaju mnoštvo rođenja i mnoštvo smrti. Takve patnje su rezultat izvršavanja pet buntovnih činova kao i nefilijalnosti dok je čovek bio živ.”
U tom trenutku, čuvši kako Buda govori o vrlini dobrote roditelja, svi u Velikom Skupu su žalosno zaplakali i obratili su se Tatagati, “Na ovaj dan, kako možemo da otplatimo duboku dobrotu naših roditelja?”
Buda je rekao, “Učenici Bude, ako želite da otplatite njihovu dobrotu, onda u korist svojih roditelja odštampajte ovu Sutru. To znači uistinu otplatiti njihovu dobrotu. Ako čovek može da odštampa jedan primerak, onda će imati priliku da vidi jednog Budu. Ako čovek može da odštampa deset primeraka, onda će imati priliku da vidi deset Buda. Ako čovek može da odštampa sto primeraka, onda će imati priliku da vidi sto Buda. Ako čovek može da odštampa hiljadu primeraka, onda će imati priliku da vidi hiljadu Buda. Ako čovek može da odštampa deset hiljada primeraka, onda će imati priliku da vidi deset hiljada Buda. Ovo je moć koja se dobija kada dobri ljudi štampaju Sutre. Sve Bude će zauvek štititi takve ljude svojom dobrotom i mogu odmah da prouzrokuju da se roditelji ovakvih ljudi ponovo rode na nebesima, da uživaju sve vrste sreće, i da ostave iza sebe patnje paklova.”
U tom trenutku, Ananda i ostali iz Velikog Skupa — asure, garude, kinare, mahorage, ljudi, ne-ljudi, i drugi, kao i bogovi, zmajevi, jakše, gandarve, mudrački kraljevi točka koji se okreće, i svi niži kraljevi — osetili su kako su sve dlake njihovih tela nakostrešene kada su čuli šta je Buda rekao. Žalosno su plakali i nisu bili u stanju da se zaustave. Svaki od njih je dao zavet govoreći, “Svi mi, od sada pa sve dok se ne potroše granice budućnosti, bismo radije da naša tela budu sprašena u male čestice prašine u toku sto hiljada kalpi, nego da ikada idemo nasuprot mudrih učenja Onoga Koji Je Tako Došao. Mi bismo radije da naši jezici budu izvučeni, tako da se protežu jednu celu jođanu, i da u toku sto hiljada kalpi gvozdeni plug prelazi preko njih; mi bismo radije da se točak sa sto hiljada oštrica prevrće slobodno preko naših tela, nego da ikada idemo nasuprot mudrih učenja Tatagate. Mi bismo radije da naša tela budu uhvaćena u zamku gvozdene mreže u toku sto hiljada kalpi nego da ikada idemo nasuprot mudrih učenja Tatagate. Mi bismo radije da u toku sto hiljada kalpi naša tela budu usitnjavana, sečena, unakažavana i klesana u deset miliona komada tako da naša koža, meso, zglobovi, i kosti budu potpuno dezintegrisani nego da ikada idemo nasuprot mudrih učenja Tatagate.”
U tom trenutku, Ananda, dostojanstveno i sa osećajem mira, ustao je sa svog sedišta i zapitao Budu, “Poštovani od Sveta, kakvo ime bi ova Sutra trebala da ima kada se slažemo sa njom i kada je podržavamo?”
Buda je rekao Anandi, “Ova Sutra je nazvana SUTRA O DUBOKOJ DOBROTI RODITELJA I TEŠKOĆI OTPLAĆIVANJA ISTE. Upotrebljavajte ovo ime kada se slažete sa njom i kada je podržavate.”
U tom trenutku, Veliki Skup, bogovi, ljudi, asure, i ostali, čuvši šta je Buda rekao, su bili u potpunosti oduševljeni. Oni su poverovali, primili, i ponudili svoje vladanje u skladu sa tim, i onda su se poklonili i povukli.
Prevod sa Engleskog sa Sajta: www.buddhism.org