Lekcije date od strane Poštovanog Majstora Hsuan Hua u Manastiru Zlatne Planine, San Francisko, Kalifornija, 1974.
Odeljak 38.
Rođenje Vodi u Smrt
Buda je upitao Šramanu, „Koliko je dugačak ljudski životni vek?“ On je odgovorio, „Par dana.“ Buda je rekao, „Još uvek nisi razumeo Put.“
Upitao je drugog Šramanu, „Koliko je dugačak ljudski životni vek?“ Odgovor je bio, „Vreme trajanja obroka.“ Buda je rekao, „Još uvek nisi razumeo Put.“
Upitao je još jednog Šramanu, „Koliko je dugačak ljudski životni vek?“ On je odgovorio, „Dužina jednog jedinog daha.“ Buda je rekao, „Odlično. Ti si razumeo Put.“
Buda je upitao Šramanu, „Koliko je dugačak ljudski životni vek?“ Buda je upitao ovo pitanje namerno. Nije da Buda nije znao odgovor i da je morao da pita Šramanu da bi ga dobio. Buda je to pitao jer je znao da ljudi ne znaju dužinu ljudskog životnog veka. Zato je pitao Šramanu, „Koliko je dugačak život ljudskog bića? Koliko traje ljudski život?“ On je odgovorio, „Par dana.“ Prvi Šramana je rekao, „Verovatno nakon par dana mi ćemo umreti. Život nije mnogo dug.“ Buda je rekao, „Još uvek nisi razumeo Put.“ Još uvek ne razumeš.
Upitao je drugog Šramanu, „Koliko je dugačak ljudski životni vek?“ Odgovor je bio, „Vreme trajanja obroka.“ Šramana je odgovorio, „Nakon vremena koje je potrebno da se pojede jedan obrok, život osobe je završen.“ Buda je rekao, „Još uvek nisi razumeo Put.“ On, takođe, nije razumeo.
Upitao je još jednog Šramanu, „Koliko je dugačak ljudski životni vek?“ On je odgovorio, „Dužina jednog jedinog daha.“ Životni vek ljudskog bića traje jedan dah. Buda je rekao, „Odlično. Ti si razumeo Put.“ Šramana koji je dao ovaj odgovor je razumeo Put.
Jednom u Indiji je postojao kralj koji je verovao u pristalice nebudističkih religija koji su kultivisali mnoge vrste asketskih praksi. Neki su pratili propise krava dok su drugi pratili propise pasa; neki su mazali pepeo na svoja tela; a neki su spavali na krevetima sa ekserima. Oni su kultivisali svakakve vrste asketskih praksi, kao one koje su upražnjavali jogini.
U međuvremenu, Bikšuima koji su kultivisali Buda-darmu je bilo uporedivo lakše, jer nisu kultivisali takve vrste asketskih praksi. Sada, kralj te zemlje je rekao Budinim učenicima, „Verujem da iako ovi nebudisti kultivišu sve vrste asketskih praksi, oni i dalje ne mogu da zaustave njihove misli o seksualnoj želji. Koliko manje možete vi, Bikšui koji ste tako ležerni, da zaustavite svoje pogođenosti i misli o seksualnoj želji. Vi sigurno ne možete da ih zaustavite.“
Jedan od Darma Majstora je odgovorio kralju na ovaj način, „Uzmite čoveka iz zatvora koji je bio osuđen na pogubljenje i recite mu, uzmi ovu posudu sa uljem i nosi je u svojim rukama dok hodaš niz ulicu. Ako prospeš jednu kap ulja, daću te da te pogube. Ako ne prospeš ni jednu kap ulja, oslobodiću te kada se vratiš. Onda, pošalji neke lepe žene koje su muzičari da pevaju i sviraju svoje instrumente na ulici gde osuđenik prolazi sa svojom činijom ulja. Ako prospe i malo ulja naravno ti ćeš ga pogubiti. Ako se vrati bez prosipanja i jedne kapi, upitaj ga šta je video na putu i saznaj šta će da kaže!“
Kralj te zemlje je uradio upravo to: Uzeo je čoveka koji je bio osuđen da bude pogubljen i rekao mu je, „Danas bi trebao da budeš pogubljen, ali daću ti šansu da sačuvaš svoj život. Daću ti posudu sa uljem da je nosiš u svojim rukama dok hodaš ulicom. Ako možeš da je nosiš bez da proliješ i jednu kap, kada se vratiš nećeš biti ubijen. Ali ako prospeš samo jednu kap, ja ću te pogubiti prema rasporedu. Idi i probaj.“
Osuđenik je uradio kako mu je bilo rečeno. Otišao je na ulicu sa uljem, i kada se vratio nije bio prolio ni jednu kap. Onda ga je kralj upitao, „Šta si video napolje na ulici?“ Osuđenik je rekao, „Nisam video ni jednu stvar. Sve što sam uradio je bilo da sam pazio da se ulje ne prospe. Nisam video niti čuo uopšte bilo šta drugo.“
Kralj je upitao Darma Majstora, „Pa, koji je princip na delu ovde?“ Monah je odgovorio, „Šramana koji je napustio svetovni život je u istoj situaciji. On vidi problem rođenja i smrti kao previše važnim, tako da nema vremena za misli o seksualnoj želji. Kao osuđenik, Šramana želi da završi rođenje i smrt. Kada bi osuđenik prosuo jednu kap ulja, ili postao pogođen u najmanjoj meri, on bi umro.“
Šramana koji je napustio svetovan život je takođe takav. Zašto je u stanju da zaustavi svoju seksualnu želju? Zbog toga što vidi stvar rođenja i smrti kao veoma važnom. Zašto ne mogu nebudisti da zaustave svoje seksualne želje? Oni ne razumeju rođenje i smrt. Oni ne shvataju koliko je važna ova stvar. Stoga, ne mogu da zaustave svoje seksualne želje. Zašto ljudi koji kultivišu nisu zaustavile svoje seksualne želje? Oni nisu istinski prepoznali neposrednost nestalnosti rođenja i smrti. Kada biste shvatili neposrednost nestalnosti, ne biste imali vremena da prouzrokujete lažne misli žudnje. Ne biste imali vremena za pogođenost seksualnom željom.
Odeljak 39.
Budine Instrukcije Nisu Pristrasne
Buda je rekao, „Učenici Budinog Puta bi trebali da veruju i da su u skladu sa svim što Buda podučava. Kada jedete med, on je sladak na površini a sladak je i u centru; ista stvar je i sa mojim sutrama.“
Odeljak trideset devet kaže da biste trebali da verujete i prihvatate sve Budine sutre. Ne biste trebali da pravite razlike između Mahajane i Teravade, između naglog i postupnog učenja, odlučujući koje su sutre važne a koje su sutre nevažne. Zašto činiti toliko mnogo razlikovanja? Sva Budina učenja, kao celina, ne dalje od dveju stvari: svrsishodnih i stvarnih učenja. Svrsishodno učenje je izgovoreno radi stvarnog učenja; a ako detaljno govorite svrsishodno učenje, ono vodi do stvarnog.
Svrsishodno i stvarno su nedualni. Učenici Budizma ne bi trebali da razlikuju Mahajanu i Teravadu. Kada sam bio u Los Anđelesu, rekao sam Bikušuu iz Tajlanda, „U Buda-darmi izvorno nije postojala razlika između Mahajane i Teravade. Radi se o tome da su određeni učenici, koji su bili vezani i koji nisu iskreno želeli da proučavaju Buda-darmu, zalutali od nje, i načinili razlike između velikog i malog, i postali neverni učenici Bude.“ Taj se princip diskutuje u ovom odeljku.
Buda je rekao, „Učenici Budinog Puta bi trebali da veruju i da su u skladu sa svim što Buda podučava.“ Oni od vas koji izučavaju Put Bude bi trebali da veruju u sve Budine sutre i učenja. Ne biste trebali da pravite bilo kakvo razlikovanje između njih.
Kada jedete med, on je sladak na površini a sladak je i u centru; ista stvar je i sa mojim sutrama. To je nalik jedenju meda. Med je sladak na površini i takođe u centru, a sutre izgovorene od strane Bude su isto takve. Sve one uspostavljaju svrsishodno radi stvarnog, da bu podučavale i transformisale živa bića tako da svi jednako mogu da realizuju Budin Put. Sve one prate ovaj princip.
Odeljak 40.
Put se Praktikuje u Umu
Buda je rekao, „Šramana koji praktikuje Put ne bi trebao da bude kao vo koji okreće mlinski kamen. Takav čovek hoda Putem svojim telom, ali njegov um nije na Putu. Ako je um koncentrisan na Put, kakve dalje potrebe ima za praktikovanjem?“
Četrdeseti odeljak objašnjava da kultivisanje Puta se zapravo čini u našem umu, ne u spoljašnjim formama. Ako um nije apsorbovan u Putu i mi samo obraćamo pažnju na spoljašnje stvari, onda smo kao vo koji okreće mlinski kamen. Vo samo ide okolo i okolo vukući drobilicu po ceo dan i nikada se ne udaljavajući od nje.
Buda je rekao, „Šramana koji praktikuje Put ne bi trebao da bude kao vo koji okreće mlinski kamen.“ Kada Bikšu kultiviše neprevaziđeni Put, on ne bi trebao da bude kao vo koji okreće mlinski kamen—samo idući napred nazad i okolo mlina, i nikada ne dobijajući otpust da može da se udalji od mlina. Takav čovek hoda Putem svojim telom, ali njegov um nije na Putu. Iako fizički izgleda kao da kultivišete Put—klanjate se Budi, recitujete sutre, i pridržavate se mantri—vaš um ne drži pažnju na poslu. Naše misli nisu na kultivisanju Puta.
Ako je um koncentrisan na Put, kakve dalje potrebe ima za praktikovanjem? Ako vaš um može istinski da kultiviše Put, ako možete kultivisati jednousmereno bez lažnog razmišljanja, i ako možete stalno biti u samadiju, onda od kakve je potrebe praksa? Pod takvim okolnostima je u redu za vas da ne praktikujete.
To znači da ste potčinili svoj um. Ako nemate više misli o seksualnoj želji, onda je vaš um potčinjen. Ako neprestano imate lažne misli o seksualnoj želji, onda možete da namestite impresivni paravan, kako ste časna osoba, ali iznutra ćete biti nepouzdani, zato što sve što se dešava u vašem umu je lažno razmišljanje o seksualnim stvarima. Bez obzira koliko dobro izgledate spolja, nema nikakve koristi od toga.
U kultivisanju, stoga, morate da obratite pažnju na umu. Ako možete da pripitomite svoj um, bićete u stanju da postignete ostvarenje veoma brzo. Ako ne pripitomite svoj um, ako neprestano razmišljate o seksu, onda ste upravo kao vo koji melje i melje na svom mlinskom kamenu. Rad je veoma gorak, ali vo ne može da pobegne i da izađe iz mlina.
Odeljak 41.
Ispravan Um se Oslobađa od Želje
Buda je rekao, „Onaj ko praktikuje Put je kao vo koji vuče težak teret kroz duboko blato. Vo je toliko ekstremno iscrpljen da se ne usuđuje da pogleda levo ili desno. Samo kada izađe iz blata može da se odmori. Šramana bi trebao da smatra da su emocija i želja gore od dubokog blata; i sa nepokolebljivim umom, trebao bi da bude svestan Puta. Onda može da izbegne patnju.“
U četrdeset prvom odeljku, Buda nam kaže da koristimo izravan um dok kultivišemo i kontempliramo Put. U svakoj misli, trebalo bi da bude naš cilj da se oslobodimo blata emocije i želje. Emocija i želja su blato, i mi treba da se izvučemo iz njega.
Buda je rekao, „Onaj ko praktikuje Put je kao vo koji vuče težak teret kroz duboko blato.“ Kultivator Puta je kao vo koji vuče veoma težak teret dok hoda kroz veoma duboko blato. Ima problema da izvuče svoje noge iz blata. Kada se jedna noga oslobodi, druga noga potone; a kada je ta noga slobodna, prva noga potone ponovo. Vo je toliko ekstremno iscrpljen da se ne usuđuje da pogleda levo ili desno. Vo je strahovito iscrpljen. Toliko je umoran da se čak ne usuđuje ni da pogleda desno ili levo. Samo kada izađe iz blata može da se odmori. Samo tada može malo da se odmori.
Slično, Šramana bi trebao da smatra da su emocija i želja gore od dubokog blata; i sa nepokolebljivim umom, trebao bi da bude svestan Puta. Šramane koji su napustili svetovni život, Bikšui i Bikšune, bi trebale da kontempliraju da su misli o seksualnoj želji čak i strašnije od dubokog blata. Oni bi trebali jednousmereno da kontempliraju i kultivišu Put izravnim umom. Onda može da izbegne patnju. Onda oni mogu da izbegnu nevolju i patnju potonuća u duboko blato emocionalne upetljanosti.
Rekao sam mojim učenicima iz Los Anđelesa da se pridržavaju propisa zaista dobro. Rekao sam im da zaustave svoje misli o seksualnoj želji, da prestanu sa pušenjem, da prestanu sa pićem, i nikada da ne uzimaju droge. To je bilo sve što sam rekao; govor je bio kratak. Da li imate energiju da zapišete svoje zabeleške iz predavanje za njih da ih pročitaju?
Kasnije, oni su sagorevali tamjan na svojim glavama da bi načinili oznake propisa, i patnja je bila intenzivnija nego u vulkanima pakla. Štaviše, nisu znali kako to da urade. Umotali su prah tamjana u papir, kao cigarete, i onda su smestili smotuljke na vrh svojih glava i upalili ih. Kada se smotuljak upalio, gorio bi neko vreme i onda brzo bi se ugasio, tako da su morali da ga pale ponovo i ponovo nakon čega se svaki put gasio.
Svaka osoba je želela ne više od dve do tri opekotine, ali su iskoristili bar tri stotine šibica u tom procesu. Upalili bi šibicu, upalili tamjan, i on bi se ugasio. Onda bi upalili drugu šibicu, i ponovo upalili tamjan. Pravljenje ovih opekotina od tamjana je trajalo sat i po, i kada je sve bilo gotovo i dalje nisu uspeli da naprave više od par opekotina. Izbrojao sam i nije bilo više od dve, tri, pet, šest, sedam opekotina u više od devedeset minuta. Napravili su ukupno sedam opekotina, zar ne?
Ovde mi prvo sagorimo tamjan u ugalj—pre no što ga upalimo. Ono što ste pokušali da iskoristite je već bilo neprikladno. Pokušali ste da iskoristite svež tamjan, umesto uglja. Ako pokušate da sagorite svež tamjan, činite da iskustvo bude ekstremno bolno. Jedan od ljudi koji je primio opekotine je advokat ko je stisnuo zube i vikao, „Jao! Jao! Jao!“ Nije mogao čak ni da kaže Amitaba. Kada je jedna mlada žena primala svoje opekotine, suze su počele da teku niz njene obraze. Bila je ista kao jedna moja učenica. Tog dana je moja učenica uradila svoje opekotine loše jer je tamjan bio pripremljen na neispravan način. Ako se tamjan pripremi na ispravan način, onda on sagori do kraja i nestane za sekund. Onda ne boli toliko mnogo. Ako tamjan pripremite na neispravan način, onda boli kao buktinja.
Video sam ovu situaciju i sam, i video sam da su ljudi koji su je pripremali bili nesposobni. Onda je Tien En rekao da su oni koristili takve papirnate zamotuljke posvuda u Vijetnamu, što ne verujem. Verovatno Vijetnamski monasi nisu pravili opekotine u prošlosti, i kada su videli opekotine propisa Kineskih monaha, pokušali su da ih imitiraju. Nisu znali za metod, pa su verovatno nagađali da Kineski monasi savijaju svež tamjan i to su sagorevali. Zapravo, to je bilo potpuno pogrešno.
Odeljak 42.
Razumevanje da je Svet Iluzoran
Buda je rekao, „Gledam na kraljevski status i visoke pozicije kao na prašinu koja pluta kroz pukotinu. Gledam na bogatstva zlata i žada kao na slomljeni crep. Gledam na finu odeću od svile kao na jeftini pamuk. Gledam na veliki univerzum od milijardu svetova kao na malo jezgro oraha. Gledam na vode Anavatapta Jezera kao na ulje koje se koristi da se pomažu stopala.“
Četrdeset drugi odeljak, finalni odeljak, objašnjava da se Buda odnosi prema svim darmama jednako, i da prodire kroz sve vezanosti ljudskih bića. Sto godina u ljudskoj oblasti je samo jedan dan i noć u Trajastrimša (Trayastrimsa) Nebu. Jedan veliki eon ovog Saha Sveta je samo dan i noć u Zemlji Ultimativnog Blaženstva. Stoga, ne postoji ništa, na kraju krajeva, što je stvarno. Sve je prazno i lažno. Zbog toga je Buda rekao, „Gledam na kraljevski status i visoke pozicije kao na prašinu koja pluta kroz pukotinu.“
Kraljevske pozicije se mogu uporediti sa predsedništvom, a visoke pozicije sa namesništvom. To su pozicije časti i visokog društvenog statusa. Ipak se Buda odnosi prema ovim kraljevskim i vladarskim pozicijama kao ništa više do li kao prema prašini koja pluta kroz pukotinu. One su bezvredne, ne predstavljaju ništa zašta bi se trebalo vezati, upravo kao prašina.
Gledam na bogatstva zlata i žada kao na slomljeni crep. Gledam na dragocene stvari, kao što su zlato i žad, kao na slomljeni crep na krovu; oni su upravo kao lom od slomljenog krovnog crepa. Gledam na finu odeću od svile kao na jeftini pamuk. Najlepša odeća je upravo kao otrcan pamuk—ništa zašta bi se trebalo vezati. Gledam na veliki univerzum od milijardu svetova kao na malo jezgro oraha. Buda gleda na veliki univerzum od trostrukih hiljada svetova kao ne veći od malog jezgra oraha. (Ovo se odnosi na mali orah, tako da jezgra ne bi bila veća od koštice kajsije ili od semenke masline.)
Gledam na vode Anavatapta Jezera kao na ulje koje se koristi da se pomažu stopala. Voda Jezera Anavatapta, koje je ogromno, se vidi od strane Bude kao ne veća od količine ulja koje je potrebno da se pomažu stopala—uopšte ne mnogo velika. Princip ovde je osloboditi se svoje vezanosti za stvari; ne biste trebali uzimati stvari tako ozbiljno i postajati toliko vezani za njih. Biti vezan za nešto je ne biti u stanju da ga pustite; a ako ne možete da ga pustite, nećete moći da izvršite svoj posao u kultivisanju.
„Gledam na vrata svrsishodnih sredstava kao na klaster dragulja stvorenih transformacijom. Gledam na Nenadmašivi Put (Unsurpassed Vehicle) kao na san o zlatu i bogatstvu. Gledam na Budin Put kao na cvetove ispred mojih očiju. Gledam na Diana (Dhyana) samadi kao na stub Planine Sumeru. Gledam na Nirvanu kao biti budan danju i noću. Gledam na inverziju i uspravnost kao na šest plešućih zmajeva. Gledam na nepristrasnost kao na jednu istinsku osnovu. Gledam na napredovanje učenja kao na drvo koje cveta za vreme četiri godišnja doba.“
Gledam na vrata svrsishodnih sredstava kao na klaster dragulja stvorenih transformacijom. Sav pribor i alatke na nebesima su napravljene od sedam dragocenih dragulja: zlato, srebro, lapis lazuli, kristal, sedef, crveni biseri, i karneol. U Zemlji Ultimativnog Blaženstva, zemlja je načinjena od žutog zlata. Kada Maitreja Bodisatva postane Buda, naša zemlja će se pretvoriti u lapis lazuli. Naša zemlja upravo sada je napravljena od krša, tako da je veoma gruba. Ako smatrate mnoštvo događaja i stvari dobrim, onda su oni dobri; a ako ih smatrate lošim, onda će oni biti upravo takvi kako mislite o njima. Sve je samo manifestacija vašeg uma. Stvari dolaze kao otkrovenje vašeg istinskog uma. Tako da ne biste trebali da budete obmanuti onim što je lažno i iluzorno. Sve spoljašnje pojave su lažne i iluzorne. Samo je vaša fundamentalna priroda istinita. Nemojte biti vezani za lažno i zaboravljati na istinito.
„Svrsishodna sredstva“ se odnose na Tri Puta (Vehicles) koja se uspostavljaju od strane svih Buda: Put Slušalaca, Put Onih Prosvetljenih od Strane Uslova, i Put Bodisatvi. Ako se živa bića oslanjaju na ove darme da kultivišu, mogu da se sertifikuju za ostvarenje i da postanu Bude. To su svrsishodna Darma-vrata; ona su privremena i osmišljena su od strane Bude da bi se otkrila stvarna istina. Buda je rekao da su ona kao klaster dragulja stvorenih transformacijom.
Nenadmašivi Put je u osnovi istinski i stvarni; a takođe je i princip nasleđen u sopstvenoj prirodi živih bića. On nije van umova živih bića, već se nalazi samo unutar njihovih umova. Stoga se kaže da se savršeni Bodi (Bodhi) ne vraća ničemu uopšte; kada je prosvetljenje usavršeno, tu nema uopšte ništa. Stoga, Buda gleda na Nenadmašivi Put kao na zlato i bogastvo u snu. Zlato i bogatstvo u snu su zapravo lažni.
Sve što je rečeno o Budinom Putu je izgovoreno za obične ljude, i kada ne bi postojali obični ljudi, onda Budin Put ne bi bio ni od kakve koristi. Stoga se naziva neuslovljenim. Neuslovljene darme se niti javljaju niti se gase. One niti dolaze u postojanje niti nestaju. One nisu prave i stvarne; one su nestvarne, kao vizija cvetova u prostoru. Stoga Buda vidi Budin Put kao da su cvetovi u prostoru.
Planina Sumeru se uzdiže iznad velikog mora, i nikakav vetar ne može da je obori. Kada ljudi kultivišu, njihov Čan (Chan) samadi bi trebao da bude nepokretan kao Planina Sumeru. U osnovi, Planina Sumeru nije stvarna darma takođe, ali se ovde koristi kao analogija. Kada zaista ostvarite ostvarenje puta, vidite da je sve prazno. Onda Buda kaže, „Ja posmatram vrata svrsishodnih sredstava kao klaster od dragulja stvorenih transformacijom.“ Buda vidi svrsishodna sredstva darivanja privremenog radi stvarnog, i onda otvaranja privremenog da bi se otkrilo stvarno, kao niz dragulja stvorenih transformacijom. Gledam na Nenadmašivi Put kao na san o zlatu i bogatstvu. Darma nenadmašivog Velikog Puta izgleda njemu kao ništa više do li san o zlatu, srebru i bogatstvima. Gledam na Budin Put kao na cvetove ispred mojih očiju. Buda kontemplira kako je Budin Put samo nalik iluzornim cvetovima koje vidi ispred svojih očiju. Nema ništa stvarno u tome uopšte.
Gledam na Diana (Dhyana) samadi kao na stub Planine Sumeru. On vidi Diana samadi kao veliki stub Planine Sumeru, koji se uzdiže iz okeana i nikada ne podrhtava ni najmanje. Gledam na Nirvanu kao biti budan danju i noću. Buda vidi Nirvanu kao biti u budnom stanju i danju i noću, i nikada ne spavati. Gledam na inverziju i uspravnost kao na šest plešućih zmajeva. Stanja inverzije i uspravnosti su kao šest zmajeva koji divlje plešu. Onoga časa čim se izokrenete (inverzija), vaših šest čulnih organa očiju, ušiju, nosa, jezika, tela, i uma reaguju na šest objekata oskrnavljenja, i vi bivate okrenuti stanjima. Onda su šest čulnih organa upravo kao šest plešućih zmajeva. Gledam na nepristrasnost kao na jednu istinsku osnovu. Buda vidi Darma vrata nepristrasnosti kao jedinu istinsku osnovu, osnovu stvarnosti. Gledam na napredovanje učenja kao na drvo koje cveta za vreme četiri godišnja doba. Buda vidi napredovanje Buda-darme, propagaciju Darme, kao drvo koje prolazi kroz četiri godišnja doba. U proleće ono cveta; na leto ono raste; na jesen otpadaju listovi; i na zimu su grane ogoljene. Cvetanje Buda-darme takođe ima svoje vreme i svoj ciklus.
Buda govori na ovaj način da poduči ljude da ne budu vezani ni za šta. Ako imate vezanosti, ne možete realizovati prazninu ljudi i prazninu darmi. Kada se ljudi vide kao prazni, oni nestaju; a kada se darme vide kao prazne, darme nestaju. Obični ljudi ne smatraju ljude i darme da su prazne; oni pretpostavljaju da oni postoje. Ako želite da realizujete ostvarenje i da postanete svetac, onda je neophodno videti da su ljudi i darme prazni. U tom trenutku, vi nemate vezanosti za ljude ili darme; i kada se ove dve vezanosti odu, vi slamate sve vezanosti. Vi realizujete princip praznine svega. Ako ne vidite ljude kao prazne, onda ne možete da realizujete svetost. A ako ne vidite darme kao prazne, nećete biti u stanju da postignete mudrost svetaca.
Buda je izgovorio ovaj odeljak teksta da bi podučio ljude da se oslobode svog lažnog mišljenja i vezanosti. Ako možete da se oslobodite svega, onda možete zadobiti pravu lakoću, a to znači dobiti pravu slobodu. Onda ako želite da živite, možete da živite; a ako želite da umrete, možete da umrete. Slobodni ste da dođete i odete. U apsolutno svemu, slobodni ste da uradite kako vam se sviđa. To nije površna sloboda, to je prava sloboda.
Prevod sa engleskog sa internet stranice: http://www.cttbusa.org/42sections/42sec_e.asp.html
Izvor – Sajt: http://www.cttbusa.org/