Za vreme svoje prakse kontemplacije i iluminacije, Bodisatva Avalokitešvara je postigao istinu. Putem svoje precizno suptilne Darma prakse, on je prodreo kroz pet skandi, opazivši ih kao prazne. Pet skandi – naime, forma, osećanje, konceptualizacija, htenje, i svesnost – obezbeđuju pet prilika za žudnjom i prianjanjem. Dve vrste žudnje i prianjanja karakterišu ljudski um: žudnja i prianjanje za formom, i žudnja i prianjanje za umom. Prianjanje uz formu je domen skande forme. Ostale četiri skande sačinjavaju domen uma, i prianjanje uz um se generiše od strane ove četiri oblasti. Naše hvatanje, koje se manifestuje u našim vezanostima i u našim averzijama, se generiše i razvija zbog aktivnosti ove četiri skande. Žudnja i prianjanje se pojavljuju prilikom rođenja, i Buda-darma teži da ih odseče. Inicijalno pianjanje je vezano za ego. Ego je sidro našeg htenja da se hvatamo i posedujemo, koren naših vezanosti i averzija, i preko njih, sam koren naše patnje. Prianjanje uz telo kao pravo sopstvo počinje da se manifestuje u ranom detinjstvu. U normalnom funkcionisanju, šest organa proizvode šest vrste podataka, šest vrste svesnosti i četiri skande uma zajedno sa njima; udruženo oni sačinjavaju obmanjujući ego. Žudnja i prianjanje su spontani prilikom rođenja, jer, u tom trenutku, ego se javlja simultano sa skandom forme. Ostatak našeg postojanja se gradi od strane naših bezbrojnih ego-afirmišućih dela koja uključuju sve skande, ali najistaknutije skandu osećanja; njen domen sadrži prijatne, neprijatne, neutralne ili indiferentne vrste osećanja. Telo zavisi od uma da bude snabdeveno prijatnim prigodama i da bude zaštićeno od nelagodnosti. Mora postojati razmišljanje – to jest konceptualizacija – praćena akcijom, a akcija znači htenje. Oni sa svoje strane zahtevaju uspostavljene osnove znanja, a to je uloga skande svesnosti. Deca se šalju u školu da nauče i da pribave znanje koji ih sprema za budućnost. Kada postoji dovoljno znanja, postoji akcija, kojoj uvek prethodi neka vrsta razmišljanja kao što je planiranje, zamišljanje, sećanje, itd. Telo onda prima podršku koja mu je potrebna. Odmah zatim počinje egoističko hvatanje, i stvara se konfuzija od strane pet skandi pošto se egoističko poimanje nameće procesu iskustva.
Jednom kada postane jasno bez ikakve sumnje da ovo trenutno telo nije zapravo sopstvo — da čovek može samo da kaže moje telo — sva obmana u vezi pet skandi se onda slama, i neznanje zajedno sa tim. Kako je jadno da svetovnjaci bivaju tako duboko zbrkani i u potpunosti ne uspevaju da razumeju ovu briljantnu doktrinu! Hvatajući se za skande i egoističko poimanje, oni izvrću podatke da bi se uklopili u njihovu sopstvenu priču kakva bi stvarnost trebala biti. Ali zapravo, telo nije sopstvo. Tačnije, ono je kao kuća koju mogu nazvati svojom, u redu, ali smatrati da sam je telo bi bila smešna greška. Na isti način, ja ne mogu ispravno reći, “Ovo telo sam ja,” ali mogu precizno reći “Ovo telo je moje.”
Šta je onda Pravo Sopstvo? Naša Izvorna Priroda je naše Pravo Sopstvo. Ono zavisi od tela samo privremeno; a telo nije različito od kuće. Kuća se kompletira i onda postupno propada; slično, telo ima rođenje i smrt i period između njih. Naša Istinska Priroda (Pravo Sopstvo), sa druge strane, nema ni rođenje ni smrt. Ona je trajna i nepromenljiva. Učenje Pravog Sopstva i iluzornog ega je osnova za celokupnu Buda darmu. Kada se to razume, pianjanje se lako prekida.
Učenje vezano za pet skandi se naziva Darmom Agregata. Skanda je Sanskritski termin korišćen od strane Bude da označi pet kompontenti takozvanog ljudskog entiteta. Skanda je sastavni deo ličnosti; a ona takođe znači i akumulaciju u smislu da mi neprestano akumuliramo dobro i loše u našim umovima. Darma Pet Skandi je uporediva sa pet vrsta materijala, ili elemenata. Planine, reke i celokupni univezum, Bude i Bodisatve triju perioda, čak i šest oblasti postojanja i Četiri Dostojanstvenika – svi su proizvedeni isključivo od strane pet skandi.
Ko su Četiri Dostojanstvenika? Oni su: 1) Arhat Teravade, 2) Pratjekabuda Srednjeg Vozila, 3) Bodisatva Mahajane, i 4) Buda, ultimativni plod Puta. Šta su šest oblasti postojanja? Tri su dobre a tri su zle. Bogovi, ljudska bića, i asure naseljavaju tri dobre oblasti; životinje, gladni duhovi i stanovnici pakla pripadaju trima zlim oblastima. Nema nikakve razlike da li se radi o svetovnom ili nadsvetovnom, oni su svi proizvedeni i dovršeni od strane pet skandi. Ali, krenuvši pravim putem (ultimativnim Putem), čovek može postati Arhat, Pratjekabuda, Bodisatva ili Buda.
Dobra akcija može biti dobra na tri različita načina; slično, zla akcija može biti zla na tri načina. Svetovnjaci, zbunjeni zbog toga što ne znaju ili znaju pogrešno, bivaju zaneseni i gube kontrolu nad svojim akcijama; onda se zlo na svetu uvećava, stvarajući pet pomućenosti. Postoji pomućenost kalpe u propadanju, pomućenost pogleda, pomućenost strasti, pomućenost živih bića, i pomućenost života (što je rezultat pomućenosti živih bića). Pomućenost znači previranje. Previranje kalpe u propadanju je proizvod skande forme, pri čemu se svesna bića u Saha Svetu hvataju za formu ili za materijalno (telo) i pogrešno ga tumače za Pravo Sopstvo, ne shvatajući da su sve darme proizvedene od strane uma i stvaraju skandu osećanja. Egocentrična pristrastnost ide ruku pod ruku sa žudnjom za zadovoljenjem čula ili tela, i rezultat je pomućenost pogleda. Pomućenost strasti se generiše od strane skande osećanja. Traganje za zadovoljenjem čula donosi pohlepu na svom putu, manifestujući se kao želja za bogatstvom i ličnom dobiti i kao naknadna borba koja je pridružena tome. Pre ili kasnije se napušta zdrava etika, i htenju za hvatanjem i posedovanjem se daje neometena sloboda. U ovom trenutku, svetovnjaci postaju u potpunosti uronjeni u samoobmanu, što generiše neizrecivo puno oskrnavljenja.
Pomućenost strasti se sastoji od porodičnih oskrnavljenja, društvenih oskrnavljenja, nacionalnih oskrnavljenja i oskrnavljenja sveta. Takođe, dok su živi, ljudska bića su žrtve pomućenosti u oblasti htenja jer egocentrična pristrastnost izaziva ciklični šablon postojanja, održavajući sebe u životu do kraja vremena. Ali, vreme teče, i bez obzira koliko mnogo toga posedovali, na kraju ćemo umreti.
Zbunjenost svetovnjaka u odnosu na Pravo Sopstvo, ili Istinsko Sopstvo, je pomućenost živih bića. Pomućenost života je prouzrokovana od strane skande svesnosti. Pomućenost živih bića će na kraju proizvesti smanjenje životnog veka kao i veličine svakog individualnog tela. Agame govore o određenim fazama u istoriji čovečanstva kada je životni vek osamdeset četiri hiljade godina, a prosečna visina individua pedeset metara. Ali, desilo se postupno smanjenje i u životnom veku i u visini. Trenutno, živeti sedamdeset ili osamdeset godina se smatra dugim životom, a prosečna visina ljudi je od 160 do 190 cm. Negde u veoma dalekoj budućnosti, tvrdi drevni tekst, životni vek ljudskih bića će biti deset godina, a prosečna visina oko jednog metra. To će biti vreme poremećaja i katastrofa svih vrsta.
Akcije koje se danas smatraju ispravnim, sutra se mogu posmatrati neveštim, ili čak neetičkim, kao rezultat ega koji se ubacuje u polje percepcije. Bezbrojna oskrnavljenja se razvijaju kada se vešte ili korisne akcije preispituju i kada se posmatraju kao da im nedostaje celishodnost i kada se Buda darma odbacuje kao nebitna. Zbrkanost koja proizilazi iz neznanja je pogodna za životni stil koji ima štetan efekat i na životni vek i na stanje tela. Pomućenost najpre korumpira, onda, pre ili kasnije, preuzima. Zbog toga, svetovnjaci treba da razviju samilost za ovaj svet u propadanju, da se odluče da će se pridržavati bar osnovnog koda etike, i, možda, proučavati Buda darmu; štaviše, trebali bi da se suzdržavaju od uzimanja života bilo kom živom biću i da budu svesni svojih akcija, koje bi trebale biti umešne i da ne prouzrokuju štetu drugima. Ako se to postigne, možda još uvek ima vremena da se spase ovaj svet. Da to kažemo sa malo reći, pet pomućenosti su u potpunosti unutar oblasti pet skandi. Kombinovane skande sačinjavaju osnovu svih darmi, svih svesnih bića deset pravaca, i svih svetova u svim univerzumima. Skande su, štaviše, supstanca svetlećeg Pravog Postojanja i, u isto vreme, transcendentalnog Ništavila, ili Praznine. (Odnos Pravog Postojanja prema transcendentalnoj Praznini će biti diskutovan kasnije). Bodisatva Avalokitešvara, oslanjajući se na svoju luminoznu mudrost, “opazio je da su svih pet skandi prazne”. Drugim rečima, Bodisatva je duboko praktikovao Prađna Paramitu – to jest koren Ultimativne Stvarnosti – i postigao je vrhovni Tao, shvatajući da su skande prazne od sopstva. Pristići na tu stepenicu znači Prosvetljenje, stanje koje je potpuno čisto od bilo kakve moguće pomućenosti. Od tada pa nadalje, sve darme se razumeju kao identične sa čovekovom Pravom Prirodom. Kada se postigne ovaj nivo, um razmatra univerzum kao Sopstvo i Sebe kao univerzum. Ovaj veličanstven pogled je bezgraničan!
Ukratko, Ništavilo, ili Praznina, znači odsustvo dualnosti, kraj prihvatanja i odbacivanja. Postoji pet kategorija praznine: tvrdoglava praznina; anihilaciona praznina; praznina analize; praznina globalnog razumevanja; Praznina Pravog Transcendentalnog Postojanja. Šta je tvrdoglava praznina? To je jednostavno prianjanje za prostor ispred nas. Šta je anihilaciona praznina? To je vrsta praznine za koju se hvataju pripadnici heterodoksnog, ili spoljašnjeg puta. Ona obuhvata poglede koji su bili sveprisutni u prošlosti u Indiji, kao i poglede mešanih filozofskih pozicija, zasnovane na kognitivnim šablonima, koji zanemaruju Budistički aksiom koji tvrdi da je sve stvoreno umom. Kao rezultat toga, ovakva verovanja tvrde da postoji postojanje s one strane kognitivne oblasti i da se tu nalaze darme. Jureći punom brzinom prema masovnoj konfuziji, pristalice ovakvih pogleda pogrešno odabiru da se hvataju za tu prazninu, postavljajući je kao preovladavajuću karakteristiku postojanja.
Ostale tri vrste praznine su introspektivno orijentisana Buda darma i sačinjavaju Darmu Ništavila, ili Praznine, kao Pravu Prirodu uma, suprotno od učenja Manjeg Vozila, koje se usmerava na skandu forme. Transcendentalni put Nižeg Vozila (Teravada) i vozilo šravaka i Bodisatvi Velikog Vozila (Mahajana) su ukorenjeni u zadnje tri od prethodno pomenutih vrsta praznine. To nisu ni tvrdoglava praznina svetovnjaka, ni anihilaciona praznina spoljašnjeg, heterodoksnog puta. Koncept, ili doktrina praznine se ponekad naziva ili priroda praznine ili teorija prirode. Značenje je isto.
Sada ću diskutovati četiri podele Buda darme prema Tien Tai [sistemu] i tri vrste praznina relevantne za Buda darmu kako se razumeju i primenjuju u svakom od četiri podele, sledeće pada na pamet: 1) Tsang Jiao (Teravada učenje zasnovano na Tripitaci); 2) Tung Jiao (Teravada i Mahajana povezane međusobno); 3) Bie Jiao (posebna ili svojstvena Mahajana, karakterizovana kao put Bodisatve); 4) Juan Jiao (originalna, ili potpuna Mahajana).
Svetovni put Teravade ne obuhvata zračeću Istinu u svojoj potpunosti, iako u nekim slučajevima Mahajana učenje može biti percipirano kao učenje Teravade od strane praktičara Nižeg Vozila. Svetovni put je utemeljen u detaljnoj analizi darme forme (rupa) i darme uma (nama) i kako njihova interakcija doprinosi iluziji odvojenog ega. Termin darma može biti interpretiran da znači stvari, metode, formule ili standardi; forma se razlikuje putem oblika i boje, a um putem svoje funkcije saznavanja. Naše telo se sastoji od elemenata — to jest, zemlja, voda, vatra, i vazduh — koji, redom, imaju karakteristike čvrstoće, viskoziteta, temperature i vibracije.
Telo je samo jedna masa materije koja ne poseduje sposobnost saznavanja objekta; takođe, materija se menja usled fizičkih uslova, i zbog ove osobine se naziva formom. Element zemlje je kao telo, koje je kompletno sa svojom kožom, mesom, tetivama i kostima, pri čemu svi oni imaju svoju težinu kao i mekoću i čvrstinu. Element vode predstavlja sve telesne tekućine kao i sve što ima veze sa fluidnošću i viskozitetom. Element vatre se odnosi na temperaturu u smislu toplote različitih stepena intenziteta, od najviše toplote do odsustva iste. Element vazduha se manifestuje kao vibracija u smislu kretanja. Telo takođe ispoljava tri karakteristike postojanja — to jest, nestalnost, nezadovoljavajući uslovi i odsustvo sopstva. Bolest i smrt su prouzrokovani neravnotežom elemenata ili njihovim oskudicom ili nedostatkom u skladu sa Teravada učenjem. Rođenje i smrt su prirodni rezultati činjenice da je telo sačinjeno od ova četiri elementa.
Šta je um? Um je saznavanje bez forme. Šta je forma? Forma je oblik bez kapaciteta saznavanja. Neuki svetovnjaci gledaju na fizičko telo (formu), koja je u stvarnosti skup elemenata, kao na sopstvo ili ego, i stoga, ne mogu da napuste okean rođenja i smrti. Duboko obmanuti u vezi istine, oni se osećaju potlačeni zbog pogrešnih pogleda. Jedini ispravan način da se to izrazi je da se kaže, “Ovo telo je samo moje telo; um je moje pravo sopstvo”. Saznajna svesnost je gospodar; telo je samo rob. Hajde da razmotrimo, na primer, nekoga ko, iako zainteresovan da pohađa ovo predavanje, na početku nije mogao da to učini zbog osećaja umora. Onda se javila sledeća misao: “Slušanje komentara na ovu sutru će uvećati moju mudrost i smanjiti moja oskrnavljenja; Ja moram da odem i čujem Darmu.” Nakon što je sebe ubedio, on ili ona se je popeo na autobus i došao ovde da čuje ovu Darmu. Odakle je potekla inicijativa? Jasno je da je potekla u umu. Još jednom, um je gospodar, a telo je rob.
Na nesreću, osoba svetovnih briga je veoma zbunjena, pogrešno uzevši da je rob gospodar, i kao posledica toga, javlja se rođenje i smrt. Percipirati briljantnu Darmu znači prosvetliti um za samog sebe, a izvorno, um nema ni rođenje ni smrt. Iako telo umire i nestaje, um je neprolazan i neuništiv. Kada se ovo razume na nivou iskustva, to označava kraj cikličnog šablona postojanja, što je izlaz iz okeana patnje.
Um znači videti, čuti, mirisati, kušati, dodirivati i znati. Šest priroda, ili kapaciteta, viđenja, slušanja, mirisanja, kušanja, dodirivanja, i znanja su priroda uma. Buda je govorio Darmu u bezbrojnim prilikama u toku četrdeset devet godina. Sva ova učenja su bila svrsishodna sredstva, i sva njegova objašnjenja i izlaganja su data da bi se pomoglo svesnim bićima da se oslobode od vezanosti i obmane i da se vrate Istini. On se pretežno bavio sa dve darme: forme i uma. U skladu sa učenjem koje je kasnije formulisano kao Niže Vozilo, forma i um su dvoje. Praktičar bi trebao da zna um a da ne napušta formu (telo). Gde boravi um? Prema fiziologiji, srce je takođe organ uma, ali napori da se to dokaže do sada nisu bili uverljivi.
Prema nekim religijama, um boravi u mozgu; ali, svi napori da se pronađe adekvatan dokaz da bi se podržala ovakva teorija su se opet pokazali ništavnim. Kada god su ljudi pokušali da nađu sam izvor da bi pokazali na tačno mesto gde se nalazi um, rezultati su bili ništavni u svakom pojedinačnom slučaju. Pošto um nije ni forma ni ime, u kontekstu Buda darme, on se svrsishodno označava kao Praznina, ili Ništavilo (Sunjata na Sanskritu).
Posebnog dana, koji nam je predstavljen osmim Decembrom, dok je bio apsorbovan u dubokom samadiju, Šakjamuni je postigao potpuno Prosvetljenje. Primetivši svetlu jutarnju zvezdu na istočnom nebu, on je opazio da priroda viđenja može biti jedna vrsta povezivanja. On je realizovao da je njegova sopstvena priroda viđenja bezgranična, i njegova prva izjava nakon prosvetljenja je bila sledeća: “Čudesno, čudesno! Sva svesna bića imaju istu mudrost i vrlinu kao Tatagata; ali zbog prepreka iluzije i grabljenja, oni ne mogu postići.”
Izraz svesna bića znači proizvedeni i sastavljeni od mnoštva, oni koji nisu jednostavno odvojena jedinica. Ljudsko telo, na primer, izgleda kao da je od jednog komada, a ipak ono se sastoji od mnogo skrivenih delova, kao što su srce, jetra, bubrezi, slezina, pluća, pore, čak i od nekih parazita. To znači da je osoba, prividno individualni entitet, takođe sastavljena od mnogo svesnih bića. Da ponovimo, Budin pogled je bio da sva svesna bića imaju istu vrlinu i istu mudrost kao Tatagata – čistu, luminoznu vrlinu Darmadatu-a. Ali, svesna bića su zbunjena, ne vraćaju se svojoj Originalnoj Prirodi i ne pročišćuju se da bi postigli Darmakaju; i zbog toga se nazivaju svesnim bićima da bi označili njihovu različitost u odnosu na Bude.
Šakjamuni, ugledavši zvezdu u beskonačnim prostranstvima istočnog neba, realizovao je beskrajnu prirodu Uma i trenutno postigao Prosvetljenje; a Bodisatva Avalokitešvara je praktikovao tri vrste mudrosti upućenih, meditirao je na zvuku i postigao je stepenicu Bodija. Kada se sve okolnosti generišu od strane čovekovog sopstvenog uma, to je Originalni Um. Obična osoba svetovnih briga gleda objekat i razmatra to viđenje, i od tog trenutka nadalje čvrsto se drži pogleda da je sto sto, osoba osoba; uzevši da je objekat dokaz viđenja, ona ili on ne uspevaju da realizuju njegov subjekat. Ovaj pogled sprečava čoveka da bude u stanju da napusti i subjekat i objekat (dualizam); pa kako čovek može ikada da razume ili da doživi originalno viđenje? Čovek izvrće proces iskustva da bi ga prilagodio svom konceptu stvarnosti, pojačavajući obmanu. Posmatrati čovekovu Originalnu Prirodu kao bez oblika i forme znači posmatrati pravu Prazninu. Potencijali ljudi su drugačiji. Ko god može da razume svoju Originalnu Prirodu poseduje jasno viđenje, dok bilo ko ko se fokusira na objekat viđenja i grabi njegovu formu biva uhvaćen u pomućenost.
Praktičari metoda promovisanog od strane Nižeg Vozila opažaju um kao um, formu kao formu, i poimaju ih kao posebne i različite. Ovaj metod se fokusira na posmatranje posmatrača. Veza sa svojom sopstvenom prirodom očigledno nije uzeta u obzir. Ovaj metod tvrdi sledeće: Viđenje je priroda organa oka; slušanje je priroda organa uha; mirisanje je priroda organa nosa; kušanje je priroda organa jezika; dodirivanje je priroda tela; a saznavanje je priroda uma. Ako se praksa zasniva na ovoj tački gledišta, može da se postigne samo parcijalna Praznina, ali se to takođe može nazvati prosvetljenjem prema Budističkom razumevanju. Štaviše, sledbenici Teravade tvrde da se odeća, hrana i smeštaj smatraju da ishode iz uslovljenih uzroka, i stoga, da se ne tiču praktičara koji su posvetili ceo svoj život, koji su navodno nadišli svetovnjake i stoga, smatraju se svecima od strane poštovalaca ove tradicije.
Bodisatva Avalokitešvara je postigao Prosvetljenje putem opažanja svoje Originalne Prirode; to jest, on je napustio dualnost koja je inherentna u subjektu i objektu, nakon čega je postigao Srednji Put savršeno i potpuno. Ovakva je čista, zračeća Darmakaja, koja je sasvim različita od postignuća u tradiciji Nižeg Vozila. U jednom trenutku u istoriji, hiljadu dvesta pedeset pet učenika Bude su postali Arhati. I pored toga, njihovo postignuće nije iscrpno što se tiče Ultimativne Istine, već je samo zavaršetak porcije rođenja i smrti. Proučavanje i praksa puta Bodisatve je bila njihova prilika da prošire svoju praksu sledeći primer Bodisatve Avalokitešvare.
Razumevanje nematerijialne supstance Stvarnosti označava srednji nivo karijere Bodisatve, i to se ponekad naziva prvom kapijom Mahajane i Srednjeg Vozila. Smatra se da se radi o višem doktrinalnom postignuću nego ono Nižeg Vozila. Na srednjem nivou, postiže se praznina pet skandi, i u skladu sa tim, napušta se tvrdoglav pogled.
Tako se opaža nematerijalna supstanca Stvarnosti, ali još uvek nedostaje percepcija pet skandi kao vrhunsko postojanje. Takođe, trebali bismo da primetimo, zapravo nije neophodno napustiti telo nakon postignuća Praznine. Svako ima formu (telo) i saznavanje; postignuće Praznine ne znači da čovek mora da nastoji da napusti telo. Praznina jednostavno znači odsustvo grabljenja.
Pravo postojanje je Praznina koja nije iz ovog sveta. Potpuno, savršeno značenje Pravog Postojanja je Nadprirodna Praznina; ona ne sadrži ni parcijalno postojanje ni parcijalnu prazninu, ona je Srednji Put, takođe poznata kao Ultimativna Stvarnost. Ukratko, um koji ne razlikuje sredstvima žudnje i prianjanja je um koji razume značenje fraze ne iz ovog sveta; iako ne-postojeća, ona je Pravo Postojanje. Ne postoji praznina, a ipak ona je nadprirodna, teško pojmljiva Praznina. Bodisatva Avalokitešvara, u svojoj velikoj mudrosti, ne dozvoljava svom umu da razlikuje: Viđenje je viđenje, slušanje je slušanje, mirisanje je mirisanje, kušanje je kušanje, saznavanje je saznavanje, razumevanje je razumevanje; šest organa ne zadržavaju se na šest vrste podataka. Prosvetljen putem opažanja zvuka plime, on je spoznao prirodu slušanja kao nestalnu; i um slobodan od grabljenja postiže čudesnu Darmu Nepojmljivog. Ovo je onda Pravo Postojanje Nadprirodne Praznine.
‹ Praktikovao Duboku Prađna Paramitu
I tako je nadvladao sve nedaće i patnju. ›
Izvor: https://ymba.org/books/prajna-paramita-heart-sutra/he-perceived-all-five-skandhas-are-empty