Početne reči upoznaju nas sa onim koji praktikuje Darmu. Učenja Prađne su bila izgovorena od strane Bude za vreme četvrte faze, pri čemu je njihova svrha bila da vodi one koji su praktikovali ono što je kasnije postao pristup Teravade prema praksi Mahajana Darme. Ko god praktikuje u skladu sa Manjim Vozilom praktikuje vladanje puno vrlina i Darmu prvenstveno da bi koristio sebi. Mahajana praksa, sa druge strane, je usmerena da donese koristi i sebi i drugima. Osloboditi sva svesna bića implicira brigu za dobrobit svih ljudi. Bodisatva Avalokitešvara je bio odabran da demonstrira osobama Manjeg Vozila mentalitet pune dimenzije Mahajana doktrine. Ime Avalokitešvara se može interpretirati na nekoliko načina. Kineski prevod — to jest, Guan Zi Zai, — znači postignuće stepenice Bodisatve i uzročnu osnovu za praktikovanje Darme.
Zašto smo mi, Kinezi, odabrali da nazivamo Bodisatvu Guan Zi Zai? Zato što je on postigao ostvarenje puta. Vizuelizirajući i kontemplirajući njegovo ime, dolazimo do razumevanja njegovog značenja. Guan znači posmatrati i osvetliti. Onaj koji praktikuje put Bodisatve ne samo da osvetljava svoj sopstveni um već i svet takođe; i praktikujući na ovaj način, čovek može da bude siguran da će zadobiti oslobođenje. To je ono što Guan Zi Zai znači.
Šta je značenje Zi Zai? Onaj ko je u stanju da zaustavi dve vrste rođenja i smrti i pet fundamentalnih uslova strasti i obmana može biti nazvan Zi Zai. Posmatrati svoje sopstveno biće znači otkriti telo i um ograničeni od strane pet skandi i šest organa sa njihovim odgovarajućim šest vrstama podataka; mi nismo slobodi, i stoga, nismo Zi Zai.
Ime Avalokitešvara dolazi iz temeljnih uzroka Bodisatvine Darma prakse dok je bio na ostrvu, opažajući zvukove sveta, ukorenjene u vremenu kakvi jesu, kako se uzdižu i padaju sa osekom i tokom okeana. Iz zvuka plime koji se uzdiže i pada, Bodisatva je postigao Prosvetljenje, koje je savršeno i u potpunosti je shvatio Darmu rođenja i ne-rođenja.
Neko je pitao kako je i zašto Bodisatva postigao Tao i postao prosvetljen posmatrajući oseku? Dok je praktikovao pored mora, Bodisatva je kontemplirao zvuk kako se uvećava, smanjuje i onda u potpunosti prestaje, što se dešava simultano sa osekom. On je promišljao koren svih uzroka i konačno postigao Prosvetljenje razumevajući da je svo postojanje podložno rođenju i smrti i, kao takvo je nestalno. Ali, slušanje samo po sebi je bezvremeno; zbog toga, ono je s one strane rođenja i smrti. Oni koji nemaju praksu mogu da čuju, ali ne slušaju. Kada čuju zvukove, oni samo razmišljaju o spoljašnjem; sa druge strane, iako zvuk plime ima rođenje i smrt, priroda slušanja nema. A zašto nema? Zato što čak i kada zvuk plime stane, naš kapacitet za slušanjem, ili naša priroda slušanja ne staje. Mi i dalje možemo čuti vetar u granama drveta, pesmu ptica, i kreštavi zvuk cvrčaka. Kada bi naš kapacitet slušanja nestao sa zvukom, ne bismo trebali da budemo u stanju da čujemo ikada više. Čak i kada je sve tiho kasno u noć, svesni smo tišine, ili ne-zvuka zbog našeg kapaciteta slušanja. U stvarnosti, postoje dve vrste slušanja: Jedno dolazi i odlazi kao odgovor na stimulaciju; drugo deluje nezavisno od nje. Stoga, možemo sa sigurnošću reći da iako zvukovi imaju rođenje i smrt, kapacitet slušanja nema. Ono zapravo nikada ne nestaje. Svo postojanje, uključujući darme, je nestalno i stoga je podložno rođenju i smrti – isto kao magija, kao mehurovi ili senke. Priroda slušanja, sa druge strane, ne može nikada biti uništena.
Na ovaj način, dolazimo do spoznaje jarke i ostvarene prirode slušanja. Naš um se slaže sa šta god da mi posmatramo: Ako posmatramo rođenje i smrt, rođenje i smrt postoje; a ako posmatramo ne-rođenje i ne-umiranje, ne postoji rođenje i ne postoji smrt. Sve stvari su proizvedene od strane uma; one su upotpunjene kroz kontemplaciju. Svako poseduje um, i kao rezultat toga, potencijal da formuliše svet u skladu sa svojim sopstvenim namerama, ali bez napora, čovek neće uspeti. Priroda je supstanca; um je funkcija. Funkcija se nikada ne odvaja od supstance, niti se supstanca odvaja od funkcije. Funkcija i supstanca, iako odvojene, su uzročno povezane. Priroda vlada umom, a um je funkcija prirode; oni se prožimaju. Iako oba zadržavaju svoj sopstveni karakter, oni su neodvojivi. Darma praksa može početi upravo na ovom mestu. Čovek treba samo da shvati svoj um, da vidi svoju Pravu Prirodu, i prateći to, postigne Tao.
Praksa Bodisatve Avalokitešvare čini da čovek sluša svoju sopstvenu prirodu, da bude svestan nje i, putem slušanja, postigne čudesnu funkciju. Slušanje svoje sopstvene prirode nema granica, i može da obuhvati sva svesna bića, u isto vreme spašavajući ih. Mi, svetovnjaci, zabrinuti smo i reagujemo samo na ono što tumačimo da je spoljašnje, ili van nas, na zvuk. Nemarni u vezi naše Prave Prirode, mi jedva da ikada pokušamo da je oslušnemo, i naše slušanje je parcijalno kao rezultat toga. Ali, kada slušamo našu sopstvenu prirodu, naše slušanje nije ograničeno vremenom. Opažajući našu prirodu na ovaj način, naše slušanje je kompletno i neprestano; i naša radost i sreća su stalni.
Kada se fonetski transkribuje na Kineski, Sanskritska reč Bodisatva proizvodi dva karaktera: Pu Sa ili Bo Sa. Bodi (Pu ili Bo na Kineskom) znači savršeno znanje ili mudrost putem koje neka osoba postaje Buda. Satva (Sa To na Kineskom) znači prosvetljeno ili prosvetljujuće biće, što znači da je osoba već prosvetlila svoju sopstvenu prirodu putem oslobađanja od rođenja i smrti i pomaže drugim svesnim bićima da urade isto to. Ali, svetovnjaci se drže osećanja i zanemaruju ili se suprotstavljaju Doktrini. Konfuzija i frustracija ih vodi kroz samsaričku patnju ciklusa postojanja. Opaziti svoju Sopstvenu Prirodu slušanjem je Bodisatvin način van kruga rađanja i umiranja.
Shodno tome, prva linija Sutre nas informiše da je Bodisatva Avalokitešvara imenovani vođa Prađna Skupa. On će nas podučiti kako da sledimo Darma praksu i uspostavimo svesnost slušanja naše Sopstvene Prirode.
‹ Početak Komentara od strane Velikog Majstora T’an Hsu-a
Praktikovao Duboku Prađna Paramitu, ›
Izvor: https://ymba.org/books/prajna-paramita-heart-sutra/when-bodhisattva-avalokitesvara