Mnoge knjige su bile napisane da se predstave Budina učenja. Zašto napisati još jednu? Postoji tri glavna razloga za kompilaciju još jednog dela ovog tipa. Ovi razlozi takođe pomažu da se definiše jedinstvenost ove knjige.
Prvo, ova knjiga se prvenstveno oslanja na prevode izvornog materijala, umesto na narativnim objašnjavanjima i interpretacijama učenja. Većina knjiga koja daju uvod u Budizam je napisana u drugom licu a ne Budinim sopstvenim rečima. Prvenstveni izvorni materijal kao što su Sutre [1] (izlaganja Bude ili njegovih savremenih učenika) se pojavljuju retko, ako uopšte, u većem delu literature. Ovo je razumljivo jer doprinosi lakšem čitanju. Nešto više energije i koncentracije je neophodno za čitanje originalnih izvora, zato što oni nastoje biti svečani po tonu i bogati po značenjima. Sa druge strane, čitanje Sutri direktno donosi neočekivana bogatstva. Čovek se susreće sa pravim učenjem Majstora koje nije filtrirano kroz lične poglede nekoga drugoga. Stoga, čitalac ima slobodu da otkrije svoja sopstvena značenja i da donese svoje sopstvene zaključke iz učenja. “Budizam: Kratko Upoznavanje” pokušava da dozvoli da Buda govori za sebe direktno čitaocu putem kratkih odlomaka iz Sutri predstavljenim na način koji plete celokupno telo učenja u jednu koherentnu celinu.
Drugo, ova mala knjiga je karakteristična po svom pokušaju da spoji centralna učenja različitih škola i sekti Budizma u jednu ujedinjenu i uverljivu filozofiju. Tako čitalac biva upoznat sa fundamentalnim učenjima prihvaćenim od strane svih glavnih škola Budizma. Preplitanjem Četiri Plemenite Istine, najvažnijeg učenja Teravade ili Južne Tradicije, i Bodisatvinih Četiri Veličanstvenih Zaveta, osnovnog učenja Mahajane ili Severne Tradicije, javlja se univerzalni Budizam. Ovaj jedinstven unificirani Budizam kombinuje praktičnu mudrost Svetaca sa sveobuhvatnom samilošću Bodisatvi. Rezulat je veoma kompletan i uverljiv Budizam.
Treći specijalni kvalitet ove knjige je njena živost. Citati uzeti direktno iz izvornog materijala neposredno prenose čitaocu duh i svrhu Budinih učenja. Na nesreću, mnoga moderna dela na temu Budizma, u ime “akademske objektivnosti”, tretiraju Budina učenja kao akademsku disciplinu, kao što su sociologija, antropologija, i druge društvene nauke. Ali ovde, u oblasti mudrosti i duhovnog uvida, akademske interpretacije često nisu adekvatne i čudno su neumesne. Ekstenzivna lingvistička analiza, arheološki nalazi, i društvena analiza mogu voditi do boljeg razumevanja kulturnog konteksta unutar kog je Buda živeo i podučavao, ali nam ne nude gotovo nikakav uvid u duboko značenje i trajne istine koje nastavljaju da pulsiraju kroz ova bezvremena učenja. I u izvesnom smislu gola naobrazba često može nenamerno “da ne vidi šumu od drveta”. Od početka svoje karijere, Buda je objasnio da su njegova učenja bila “samo prst koji ukazuje na mesec; ne sam mesec.” To jest, ona su bila sredstva ili način koji treba da se kultiviše, a ne kredo u kojeg treba da se veruje ili dogma za koju treba da se prijanja. Vi morate “da pijete vodu sami, da biste znali da li je topla ili hladna” – vidite sami za sebe šta je istinito i postignite ultimativnu slobodu od patnje. Tako je Buda rekao:
Monasi, zar ne govorite ono što ste spoznali sami, videli sami, otkrili sami?
Da, Poštovani Gospodine.
Vi, Monasi, ste upućeni od strane ove Darme (učenja) koje je evidentno, bezvremeno, pozivajući čoveka da dođe i vidi, vodeći ga nadalje, i koje treba lično da bude spoznato od strane mudraca [2].
Implikacije su jasne: bez stvarnog praktikovanja učenja nije moguće u potpunosti ga razumeti. Samo proučavati ga ne može da se uporedi sa praksom i direktnim iskustvom. Stoga, u Poglavlju 10. Sutre Cvetnog Ukrasa koje se zove Bodisatve Pitaju za Pojašnjenje, nalazimo da je ovaj princip izražen u vidu sledećih živih analogija:
Kao lekar koji,
iako vešt u propisivanju leka,
Nije u stanju da izleči svoju sopstvenu bolest;
Bez praktikovanja Darme,
Puno proučavanja se svodi na isto.
Kao onaj ko broji bogatstva drugih,
Ali nema ni dinara svog bogatstva;
Bez praktikovanja Darme,
Puno proučavanja se svodi na isto.
Kao osoba rođena u Kraljevskoj palati,
Koja i dalje pati od gladi i hladnoće;
Bez praktikovanja Darme,
Puno proučavanja se svodi na isto.
Kao gluv muzičar koji svira note
Drugi uživaju ali on sam ne čuje;
Bez praktikovanja Darme,
Puno proučavanja se svodi na isto.
Kao slep slikar čije mnoge slike
Su prikazane drugima,
Ali on sam ne može nikada da ih vidi;
Bez praktikovanja Darme,
Puno proučavanja se svodi na isto.
[1] “Sutra”, bukvalno znači “struna” ili “nit”. Važne reči ili kratke fraze u religioznim učenjima nanizane zajedno su tako bile nazvane Sutrama putem analogije sa strunom ili niti uz pomoć koje se pravi venac od cveća. Sve Budističke Sutre su bile prenošene oralno prvih tri ili četiri stotine godina nakon što je Buda otišao u ultimativnu Nirvanu. Učenja su na početku bila podučavana na različitim dijalektima naroda. Otprilike drugog ili prvog veka pre nove ere, Sutre su počele da se zapisuju različitim Indijskim jezicima. Najveća kolekcija Sutri u Teravada ili Južnoj Tradiciji Budizma je preživela na Pali jeziku. Pali Kanon se sastoji od pet grupa Sutri nazvanim Nikaje (Nikaya). Severna Tradicija je izvorno bila zapisana na Sanskritu i jezicima izvedenim iz Sanskrita. Ali, veoma mali deo ovih sutri je preživelo do današnjeg vremena na Sanskritu. Na sreću, drevni monasi učenjaci iz Indije i Kine su počeli da prevode Sutre Severne Tradicije na Kineski jezik, počevši oko prvog veka nove ere. Zahvaljujući njihovom naporu, koji je trajao mnogo vekova, veliki deo Mahajana Sutri je preživeo na Kineskom.
[2] Mađhima Nikaja (Majjhima Nikaya) I 265
<< PRETHODNO SLEDEĆE >> SADRŽAJ
Izvor: http://www.cttbusa.org/buddhism_brief_introduction/preface.asp.html