Rahula
Budin otac, Kralj Sudodana (Suddhodana) je bio uplašen da će njegov sin, princ, napustiti svetovan život. Kada je princ bio još uvek veoma mlad, njegov otac je dao da se venča, i on se oženio Jašodarom (Yasodhara). Kada je imao devetnaest godina, napustio je svetovan život, i kako je krenuo da ide, njegova žena mu je rekla da bi volela sina. Na to je princ usmerio svoj prst ka njoj, i ona je zatrudnela. Onda je otišao prema Snežnim Planinama da meditira u trajanju od šest godina, i šest godina je Rahula, njegov sin, ležao u majčinoj utrobi.
Rahula znači “prepreka”. U prošlom životu je začepio mišju rupu u trajanju od šest dana, i tako je dobio šest godina zaslužene kazne, pateći u utrobi. Kada se konačno rodio, prouzrokovao je puno nevolja svojoj majci. Kralj Sudodana i cela porodica su bili uznemireni. “Nema šanse!” oni su rekli. “Bez muža, onda rađa sina. Jašodara je očigledno švrljala. Mora da ima momka.”
“Ona je loša žena,” izjavio je ceo klan. Jedna sluškinja je stala u njenu odbranu. “Niste u pravu,” rekla je. “Ona je čista. Ona ostaje kući po ceo dan i ne flertuje sa muškarcima. Dete je zaista Prinčevo.”
Niko nije verovao sluškinji, i želeli su da ubiju Jašodaru, da je prebiju na smrt. Konačno, iskopali su jamu, založili vatru u njoj, i pripremili su se da bace Jašodaru i njenu bebu unutra. Jašodara je istupila i načinila je zavet. “Nebeski duhovi! Zemaljski duhovi! Budite svedoci! Ako dete pripada Princu, moj sin i ja nećemo sagoreti. Ako sam zgrešila, oboje ćemo sagoreti!” Onda je skočila u jamu. Šta mislite šta se desilo? Jama se preobratila u bazen sa vodom, i zlatni lotos je izrastao iz bazena da ih prihvati. Svi su onda znali da je dete zaista sin Bude.
Kada se Buda vratio u palatu, Jašodara je odvela Rahulu da ga susretnu. Da je dete bilo vanbračno, ona bi se sigurno plašila Bude. Ali ona je poslala dete ispred u susret, i Buda je zagrlio dete.
Rahula je tragao za pravim Putem i radio je naporno. Među velikim učenicima, on je bio najistaknutiji po tajnim praksama. On je radio posvuda, u svakom trenu, ali niko nije znao da radi jer nikada nije reklamirao svoje kultivisanje. Njegov rad je bio tako tajan da je mogao da uđe u samadi na bilo kom mestu, čak i u toaletu, i niko nije znao.
Iako je Rahula bio Budin sin, Buda nema samo jednog sina; on ima Tri Vrste Sinova:
-
- Pravi Sinovi. Čovek često čita u sutrama, “…na čelu sa Darma Princom Manđušrijem…” Buda je Darma Kralj, a Bodisatve su Bidini pravi sinovi.
- Inicirani Sinovi. To su Arhati koji, iz neznanja, se drže principa jednostrane praznine i nisu postigli princip Srednjeg Puta.
- Neinicirani sinovi. Obični ljudi koji ne znaju kako da kultivišu su naopako postavljeni, ali su i dalje Budini sinovi, jer je Buda veliki samilosni otac svim živim bićima. Sutra Čudesnog Darma Lotosovog Cveta (The Wonderful Dharma Lotus Blossom Sutra) govori o nama kao o jadnim, izgubljenim sinovima. Mi bismo trebali brzo da se vratimo našem velikom samilosnom ocu. Svi mi imamo udela u Budinoj porodici.
Gavampati
Veoma čudno ime Poštovanog Gavampatija znači “kravlje preživanje”. Daleko u udaljenoj prošlosti, on je uvredio Bikšua koji nije mogao da jede čvrstu hranu već je morao da srka hranu zbog lošeg stanja zuba. “Ti jedeš kao krava!” rekao je Gavampati. Kako se ispostavilo stari Bikšu je bio Pratjeka Buda (Pratyeka Buddha) i zbog Gavampatijeve nepažljive klevete, bio je rođen pet stotina života kao krava i mogao je da upozna stvarnu gorčinu takvog života.
Konačno je susreo Šakjamuni Budu, naučio kako da kultiviše, i postigao je Arhatstvo. Iako je bio sertifikovan za postignuće ploda, njegove navike iz toliko mnogo života su ostale nepromenjene, i po ceo dan je frktao kao krava koja preživa. Šakjamuni Buda se bojao da će ga neko oklevetati i požnjati istu nagradu, pa je poslao Poštovanog Gavampatija da živi na nebu. Tamo je postao najistaknutiji od onih koji primaju darove bogova.
Trebali bismo da se pobrinemo da ne govorimo ishitreno ili da ne klevećemo druge. Ako grdite druge, drugi će grdeti vas.
Pindola Baradvađa
Pindola Baradvađa (Bharadvaja) znači “nepokretni oštri korenovi.” Do današnjeg dana nije ušao u Nirvanu zato što je prekršio pravilo.
Iako su Arhati koji su bili u pratnji Bude imali spiritualne moći, nije im bilo dozvoljeno da ih neformalno pokazuju. Jednom je starešina pod imenom Džjotiska (Jyotiska) izdubio posudu iz sandalovog drveta, stavio ju je na visoku šipku, i rekao, “Ko god upotrebi svoje spiritualne moći da spusti posudu, može da je uzme.” Pindola Baradvađa nije mogao da odoli iskušenju, i upotrebio je svoje moći da spusti posudu.
“Pošto si toliko pohlepan za posude od sandalovine da prikazuješ svoje spiritualne moći,” rekao je Buda, “neće ti biti dozvoljeno da uđeš u Nirvanu. Umesto toga, moraš da ostaneš ovde i da budeš polje blagoslova za živa bića.”
Pindola Baradvađa je još uvek na svetu, ali niko ne zna gde. Ali, kada god ljudi daju darove Trostrukom Dragulju, on dolazi da ih primi, delujući kao polje blagoslova za bića u Dobu Prestanka Darme.
Kalodajin
Kalodajin (Kalodayin) znači “crno svetlo”. Njegova koža je bila crna ali je njegovo telo sijalo, i njegove oči su emitovale svetlost. Jedne noći dok je šetao napolju, jedna trudna žena je bila toliko isprepadana videvši njegova dva svetla oka i crnim osvetljeno telo da je pobacila i umrla. Zbog toga je Buda doneo propis koji je zabranjivao Šramanama da hodaju noću.
Crno Svetlo je služio Budi kao pomoćnik i Zaštitnik Darme. On je bio najistaknutiji učitelj koji je podučavao i transformisao najveći broj ljudi, stvarajući preko hiljadu sertifikovanih svetaca.
Mahakapina
Maha znači “veliki”, a Kapina (Kapphina) znači “sazvežđe”. Njegovi otac i majka su se molili jednom od dvadeset osam sazvežđa da bi dobili svoga sina. On je bio najistaknutiji u znanju astrologije.
Vakula
Vakula (Vakkula) znači “dobro držanje”. On je bio ekstremno zgodan. U prošlosti, za vreme Bude Vipašjin-a (Vipasyin), on je dao dar indijskog haritaki ploda Pratjeka Budi, svecu koji je bio prosvetljen za uslove. Zbog toga, dobio je zasluženu nagradu dugog života u svakom životu u trajanju od devedeset jedan eon. Najnapredniji od svih učenika po uzrasti, on je živeo sto šesdeset godina.
U prošlim životima, Vakula se pridržavao propisa neubijanja tako savesno da nikada nije ubio ni jedno biće, čak ni travu ili drveće. Tako je zadobio “pet vrsta zasluženih nagrada slobode od smrti.”
Vakula je bio čudno dete. Nije se rodio plačući kao većina dece, već je došao na svet smejući se. Ne samo da se smejao, sedeo je uspravno u punom lotosu. Videvši ovo, njegova majka je izjavila, “On je monstrum!” i bacila ga je u vatru da izgori. Nakon tri ili četiri sata, nije izgoreo; samo je sedeo tamo u punom lotosu smejući se. Potpuno uverena da se radi o monstrumu, onda je pokušala da ga skuva. Kada je skinula poklopac nakon par sati, on joj se samo nasmejao. “O, ne!” ona je plakala, i bacila ga u okean. Ali, nije se udavio, jer je doplivala velika riba i progutala ga celog.
Onda je neki čovek bacio mrežu i uhvatio ribu i otvorio je. Vakula je izašao, neozleđen nožem. Tako, vatra ga nije sagorela, voda ga nije prokuvala, okean ga nije udavio, riba ga nije sažvakala do smrti, i ribarev nož ga nije posekao. Zbog toga što se pridržavao propisa protiv ubijanja u svakom životu, zadobio je ovih “pet vrsta zasluženih nagrada slobode od smrti.”
Aniruda
Aniruda (Aniruddha) znači “ne siromašan”. Pre mnogo vremena, za vreme Pusja (Pusya) Bude, glad je poharao ljude i svela ih je na to da jedu travu, korenove i lišće. Praksa jednog Pratjeka Buda koji je živeo u tom vremenu je bila da izlazi da prosi hranu jednom u dve nedelje. Ako ne bi primio darove, on jednostavno ne bi jeo. Jednog dana je sišao niz planinu da prosi, i pošto nije primio nikakve darove, vraćao se praznom posudom kada je video siromašnog farmera – Anirudu. Siromašni farmer se obratio Pratjeka Budi sa poštovanjem. “Sveti Učitelju,” rekao je, “niste primili darove. Zar ne biste molim prihvatili moj ručak? Pošto sam veoma siromašan, mogu samo da vam ponudim ovaj jeftin pirinač, ali ako ga želite, možete ga uzeti.”
Videvši njegovu iskrenost, Pratjeka Buda je prihvatio. Nakon što je jeo, on se uzdigao u prazan prostor, manifestovao je osamnaest čudesnih promena, i otišao.
Upravo tada, siromašni farmer je video zeca kako trči prema njemu. Zec je skočio na njegova leđa, i bez obzira kako je farmer pokušavao da ga sruši ili otrese, nije se dao mrdnuti. Posve sam na polju i preplašen, otrčao je kući. Kada je došao tamo zec se preobratio u zlatnu statuu. On je zatražio da njegova žena skine zeca, ali ni ona nije mogla da ga pomeri. Kada su slomili zečevu zlatnu nogu, druga je izrasla nazad umesto nje. Na taj način, zlatna statua nikada nije bila potrošena, i u toku devedeset jedne kalpe, Aniruda je bio “ne siromašan.”
Za vreme Šakjamuni Bude, on je bio sin brata Budinog oca, Kralja Crvenog Pirinča. Bio je Budin prvi rođak.
Iako nije bio siromašan, Aniruda je voleo da spava kada je Buda držao predavanja o sutrama. Jednog dana Buda ga je prekoreo:
Hej! Hej! Kako možeš da spavaš,
Kao ostriga ili školjka?
Spavaj, spavaj hiljadu godina,
Ali nećeš nikada čuti Budino ime!
Čuvši ovo, Aniruda je postao ekstremno energičan i nije spavao sedam dana. Kao posledica toga, oslepeo je. Buda se sažalio i naučio ga je kako da kultiviše “vađra osvetljavajući jarki samadi.” Istog časa je zadobio penetraciju Nebeskog Oka; mogao je da vidi veliki kosmos od milijardu svetova, onako jasno kako se vidi jabuka u ruci, i bio je najnapredniji od učenika u posedovanju Nebeskog Oka.
Prevod sa Engleskog sa stranice: http://www.cttbusa.org/amitabhacommentary/amitabha11.htm