Revata
Revata znači “sazvežđe”. Bio je nazvan po četvrtom od dvadeset osam sazvežđa, “kuća, zec, i sunce,” zato što su se njegovi roditelji molili ovom sazvežđu da dobiju sina.
Revata takođe znači “lažno jedinstvo”. Jednog dana je otišao u šetnju. Kada se smračilo, bio je daleko od kuće i odlučio je da provede noć u kolibi pored puta. Tik pre no što je zaspao, ušla su dva duha, veliki i mali. Veliki duh je bio stvarno veliki, sa zelenim licem, crvenom kosom, i velikim ustima i šest zuba koja su visila kao slonova surla. Jedan pogled na njega bi vas prepao na smrt! Mali duh je bio čak i ružniji. Njegove oči, uši, nos, i usta su se svi skupili u sredini njegovog lica.
Ova dva duha su došla vukući leš, i upitala su Revatu, “Šta ti misliš? Da li bismo trebali da pojedemo ovaj leš ili ne?” Ono što su mislili je bilo, “Ako nam kažeš da pojedemo leš, poješćemo tebe umesto njega. Ako nam kažeš da ne pojedemo leš, nećemo imati ništa za jelo, i tako moraćemo da pojedemo tebe.” Duhovi su namerili da ga pojedu bez obzira na to šta kaže.
Revata nije rekao ni reč. Veliki duh je odgrizao noge lešu a mali duh je otkinuo Revatine noge i ugurao ih je lešu. Veliki duh je pojeo ceo leš, a mali duh je menjao delove, jedan po jedan, delovima Revatinog tela.
Revata je onda pomislio, “Moje telo je bilo iskorišćeno da se popravi leš, i tako ja sada nemam telo!” Sledećeg dana je otrčao putem, vičući i pitajući svakoga koga bi sreo, “Hej! Pogledaj. Da li imam telo?”
“Šta?” oni bi rekli. Ljudi iz grada nisu imali pojma o čemu on govori, ali je on nastavio da ih gnjavi sve dok, konačno, niko nije hteo da mu priđe blizu. “On je lud,” govorili su.
Na kraju, Revata je sreo dva Visoka Majstora. “Šramane”, upitao ih je, “da li ja imam telo?”
Ispostavilo se da su dva Visoka Majstora bili Arhati. Videvši da je Revatin potencijal za prosvetljenje bio skoro sazreo, i da će uskoro biti sertifikovan za postizanje Darma tela, oni su ga uputili, govoreći, “Telo je u osnovi stvoreno kombinacijom uzroka i uslova. Kada se uslovi i uzroci razdvoje, telo se uništi. Tu nema ničega što si ti i ničega što nisi ti.” Kako su ovo rekli, “Ah!” Revata se prosvetlio. Napustio je svetovan život i sertifikovao je postignuće ostvarenja i stoga njegovo ime znači “lažno jedinstvo”. Od svih Budinih učenika, on je najnapredniji u sposobnosti da “ne bude uznemiren ili zbunjen”.
Sudipantaka
Sudipantaka (Suddhipanthaka) i Mahapantaka su bili braća. Ime Sudipantake znači “mala strana puta”, a ime njegovog velikog brata znači “velika strana puta”. U Indiji je običaj kod žena koje su pred porođajem da se vrate u roditeljsku kuću. Ali majka Mahapantake nije želela da ide kući i čekala je do zadnje minute da krene. Kao posledica, njen sin je bio rođen sa strane puta.
Kada je došlo vreme da rodi svoje drugo dete, trebala je već da zna, ali još jednom je čekala. Desilo se opet, i drugo dete je bilo nazvano, “Mala Strana Puta”.
Iako rođeni u sličnim okolnostima, dva brata su bila veoma različita po svojoj prirodi. Stariji brat je bio izrazito inteligentan, a mlađi je bio izrazito … glup. Bio je toliko glup da nije mogao da upamti čak ni pola linije stiha.
Buda je naložio petsto Arhata da ga podučavaju jednim stihom, i oni su se smenjivali danju i noću pokušavajući da ga poduče:
Čuvaj svoja usta, ujedini svoj um,
Svojim telom, nemoj da činiš prekršaje.
Nemoj uznemiravati ni jedno živo biće.
Ostani daleko od beskorisnih gorkih praksi.
Ovakvo ponašanje može sigurno spasiti svet.
Tri karme tela, usta, i uma bi trebale biti čiste. Nemoj prouzrokovati da drugi ljudi budu pogođeni, i nemoj kultivisati asketske prakse koje nisu u skladu sa Darmom. Ove beskorisne gorke prakse uključuju podražavanje moralnosti pasa ili krava, obožavanje vatre, spavanje na pepelu, i spavanje ili sedenje na krevetu od eksera, što, naravno, puno boli. Čovek koji kultiviše vrline a u isto vreme izbegava ove beznačajne prakse može zaista da spase svet.
U toku mnogih dana su pet stotine Arhata kombinovali svoje velike spiritualne moći pokušavajući da poduče Malu Stranu Puta gornjem stihu. Podučavali su ga uvek iznova, iznova i iznova, i on ga je zaboravljao. “Recituj stih,” oni bi rekli.
“Ali ne mogu da ga upamtim,” Mala Strana Puta bi odgovorio.
Na kraju, njegov brat ga je prekorio. “Ti nisi ni za šta!” on je viknuo. “Ne možeš da napustiš svetovan život. Ti si beskoristan!” i oterao ga je.
Mala Strana Puta možda nije imao neku memoriju, ali je zato sigurno imao narav. “Ako mi nećeš dozvoliti da napustim svetovan život,” on je viknuo, “pokazaću ti! Ubiću se!” Uhvatio je uže, otrčao je u dvorište, i popeo se na drvo, spreman da se obesi.
U tom trenutku, Šakjamuni Buda se transformisao u duha drveta i objasnio mu je Darmu. “Tvoj brat je tvoj brat,” rekao je, “a ti si ti. On kaže da ne možeš da napustiš svetovan život, ali ti ne moraš da ga poslušaš. Možeš kultivisati upravo ovde. Zašto bi se ubio?”
“To ima smisla,” frknuo je Mala Strana Puta. “On je on, a ja sam ja. Nema prava da mi kaže da ne mogu da napustim svetovan život.”
“Tačno!” rekao je Šakjamuni Buda. “Pošto ne možeš da se setiš pola linije, daću ti dve reči, ‘obriši čisto’. Upamti ove dve reči, i iskoristi ih da pometeš svoje srce do čistoće. Obriši pod i obriši svoje srce da bude slobodno od prašine.”
Mala Strana Puta je rekao, “Da, ja ću obrisati svoje srce. Obriši … kako?”
“Čisto,” rekao je Buda, “Obriši čisto”.
“O, da” rekao je Mala Strana Puta. “Čisto… koja je bila prva reč još jednom?”
“Obriši,” nasmejao se Buda.
“Obriši čisto!” rekao je Mala Strana Puta i recitovao je i brisao sećajući se Budinih instrukcija da obriše svoje srce do čistoće. Za manje od jedne nedelje, odjednom je bio prosvetljen, razumeo je sve veoma jasno, prodro je kroz Pravu Oznaku svih Darmi, i postao je čak inteligentniji od svog brata.
Mala Strana Puta nije bio kao mi. Mi recitujemo “Namo Amitaba Buda” svakog dana, ali što više recitujemo, to više lažnog razmišljanja imamo. Ako glupi ljudi rade naporno i kultivišu, oni takođe mogu postati prosvetljeni. Nemojte reći, “Ja sam previše glup da bih razumeo sutre.” Ako ih ne razumete, nemojte ih čitati; biće dovoljno da kontemplirate svoje srce, jer kada ga budete videli jasno, bićete prosvetljeni. Kako biste trebali da kontemplirate svoje sopstveno srce? Pazite na lažno razmišljanje, i pometite ga iz svog srca. Onda možete biti prosvetljeni.
Mala Strana Puta, koliko god da je bio glup, postao je prosvetljen. Mi smo svi mnogo inteligentniji od njega, i bez sumnje možemo se setiti fraze “obriši čisto” nakon što smo je čuli samo jednom. Zato nemojte sebe varati ili uzimati zdravo za gotovo. Hrabro koračajte napred i proučavajte Buda-darmu.
Kada bih govorio najčudesniju Darmu, ako ne verujete u nju, neće vam biti ni od kakve koristi. Ali kada bih govorio totalnu besmislicu, ako je zapravo praktikujete, ona će biti čudesna Darma. Ako ne praktikujete čudesnu Darmu, ona nije čudesna za vas. Uvek morate da činite energični napredak. Nemojte zaostajati ili postajati lenjima. Ovo je najvažnije, jer ako uvek možete da napredujete, sigurno će doći dan kada ćete prepoznati svoje originalno lice.
Nanda
Postojalo je tri učenika imena “Nanda”. Ananda, Sundarananda, i Nanda. Nanda, čije ime znači “zdravo blaženstvo” je bio čuvar krava pre nego što je čuo kako Buda govori i odlučio da napusti svetovan život. Njega treba razlikovati od Anande, Budinog rođaka prvog kolena, i Sundarananda, Budinog malog brata.
Pre no što je napustio svetovan život, Nanda je bio čuvar krava. Kada je čuo kako Buda propoveda Jedanaest Tema o Negovanju Krava, koristeći negovanje krava kao analogiju za kultivisanje Puta, Nanda je shvatio da Buda poseduje Sve-Znanje i opredelio se da napusti svetovan život i uskoro je postigao plod Arhatstva.
Jednom prilikom, Buda je naložio Nandi da propoveda grupi od pet stotine Bikšuna (Bhikshunis). Čuvši ga kako govori, one su sve postigle Arhatstvo. U prošlosti, pet stotine Bikšuna su bile konkubine kralja. Kralj je bio veliki zaštitnik Darme i izgradio je veliku pagodu u čast Bude. Konkubine su verovale u Budu i davale su svakodnevne darove u pagodi, zavetujući se da će u budućnosti sve zadobiti oslobađanje zajedno sa kraljem. Kralj je bio ranija inkarnacija Nande.
Sundarananda
Sundarananda je bio Budin mlađi brat. On je voleo svoju ženu, Sundari, više od svega. Njih dvoje su bili kao zalepljeni jedno za drugo; nikada nisu bili razdvojeni bilo da hodaju, stoje, sede, ili leže. Jednog dana kako se Buda vraćao iz palate gde je bio da dobije milostinju, prošao je pored Sundari i Nanda koji su ručali. Kada je video Budu, on je otišao napolje da napuni njegovu posudu. Kada je izašao, Sundari je pljunula na pod i rekla je, “Možeš dati Budi hranu, ali ako se ne vratiš dok se pljuvačka ne osuši, u problemu si.”
“U redu,” rekao je Sundarananda, i otišao. Šta mislite, šta je Buda uradio? Svaki put kada je Sundarananda napravio korak napred da preda Budi svoju posudu, Buda bi se odmakao unazad svojim spiritualnim moćima, tako da se, u ono što se činilo samo kao par koraka, Sundarananda našao odjednom u Džetinom Šumarku, 8 kilometara od kuće. Čim su stigli, Buda je obrijao glavu Sundaranande. Sundarananda nije imao želju da napusti svetovan život zato što nije želeo da se odrekne svoje žene. Ali je Buda bio njegov stariji brat, tako da se povinovao. “Možeš da odsečeš moju kosu,” pomislio je, “ali kada mi se pruži prva prilika, ja ću pobeći.”
Kako su dani prolazili, Sundarananda je postajao sve nervozniji. Buda i Arhati su boravili u Džetinom Šumarku, i Sundarananda nije imao šansu da pobegne. Jednog dana Buda i njegovi Arhati su otišli na ručak i ostavili Sundaranandu da čuva ulaz. “Danas je taj dan!” pomislio je Sundarananda. “Definitivno idem kući.”
Ali, pre no što je Buda otišao, naložio je Sundaranandi da pomete pod. Željan da što pre ode, odmah je prionuo na posao, ali svaki put kada bi sakupio prašinu na jednom mestu, nalet vetra bi je oduvao posvuda po sobi. Pokušao je da zatvori prozor, ali kada bi zatvorio jednog, drugi bi se otvorio. Čudno. Ovo se dešavalo dva ili tri sata. “Buda će se vratiti svakog časa,” pomislio je. “Prašina ili ne, odlazim!” Bacio je metlu i otrčao.
“Buda koristi glavni put,” pomislio je, “tako da ću uzeti sporedni.” Otrčao je nekoliko milja, kada je odjednom video Budu kako hoda prema njemu.
Sakrio se iza drveta da sačeka da prođe, pomerajući se polako sa zadnje strane drveta da ne bi bio viđen. Ko bi pomislio da će ga Buda pratiti oko drveta, korak po korak? Sundarananda je hodao u jednom pravcu i Buda ga je pratio. Sundarananda bi obrnuo svoje korake i to bio uradio i Buda. Sudar je bio neizbežan; nije bilo mesta za sakriti se.
“Šta to radiš?” upitao je Buda. “Mislio sam da čuvaš ulaz?”
“Čekao sam i čekao,” rekao je posramljeni Sundarananda, “ali se ti nisi vratio pa sam ti izašao u susret da ti poželim dobrodošlicu. Mislio sam da bi tvoja posuda mogla biti preteška… ja… ja sam došao da ti pomognem da nosiš svoju posudu!”
“Čudesno,” rekao je Buda. “Kakav dobar mlađi brat. Sada, hajde da se vratimo nazad u Džetin Šumarak.”
Buda je znao da Sundarananda nije srećan, i jednog dana je rekao, “Sundarananda, pođi sa mnom u planinarenje.”
“Dobro,” rekao je Sundarananda misleći, “Ako dobijem šansu, sigurno ću pobeći.”
Planine su bile pune majmuna, pet ili šest stotine njih. “Sundarananda,” rekao je Buda, “uporedi ove majmune sa svojom ženom. Da li su oni lepši od nje?”
Sundarananda je rekao, “Zašto Buda, naravno da je Sundari lepša. Majmuni su ružni; kako ih možeš uporediti sa Sundari?”
“Ti si prilično inteligentan,” rekao je Buda. “Znaš da je tvoja žena lepša od majmuna.”
Kada su se vratili u Džetin Šumarak, Buda je rekao, “Sundarananda, nikada nisi bio na nebesima. Želiš li da ideš?”
“Prvo, planine, sada nebesa. Pitam se kako je tamo?”
Sundarananda i Buda su seli u meditaciju i Buda je upotrebio svoje spiritualne moći da ga odvede do neba gde su posetili palatu gde su radile pet stotine boginja i mnogo slugu. Nebo je bilo milion puta lepše od sveta čoveka, i Sundarananda nikada nije video tako lepe žene. Prirodno, zaljubio se. “Zar nemate vođu?” on je upitao. “Ko je vaš gospodar?”
“Naš gospodar još uvek nije pristigao,” one su rekle. “On je mlađi brat Šakjamuni Bude, Sundarananda. On je napustio svetovan život da bi kultivisao Put i u budućnosti će biti rođen zajedno sa ovih pet stotine boginja kao njegove žene.”
Sundarananda je bio oduševljen. “Mislim da ipak neću pobeći,” pomislio je. Umesto toga, kultivisaću vredno i iznova ću se roditi na nebesima.
“Sundarananda,” rekao je Buda, “da li su boginje lepše od Sundari, ili je ona lepša od njih?”
“U poređenju sa boginjama, Sundari je ružna kao majmun,” rekao je Sundarananda.
“Čemu bi dao prednost?” rekao je Buda.
“Boginjama!” rekao je Sundarananda. “Sundari je lepa, ali su boginje van ovog sveta.”
“U budućnosti ćeš biti rođen ovde,” rekao je Buda. “Hajde sada da se vratimo i kultivišemo.”
Sundarananda je meditirao dan i noć i kultivisao je da postane nebeski gospodar. Buda je znao da nebeski blagoslovi imaju izlive, i da nisu ultimativni, i da oni koji ih uživaju mogu i dalje da padnu u niže oblasti. U želji da probudi Sundaranandu, rekao je, “Danas se ništa ne dešava. Da li bi voleo da posetiš paklove?”
“Čuo sam da su veoma živopisni,” rekao je Sundarananda, “ali ako želiš da me odvedeš tamo, ići ću.”
Oni su posetili paklove planine noževa, pakao mač-drveta, pakao vatrenog-mora, ledeni pakao, i mnoge druge. Konačno, došli su do pakla gde su dva duha prokuvavala kazan sa uljem. Lenji duhovi su dozvolili da se vatra ugasi i ulje čak nije ni krčkalo. “Šta radite vas dvojica,” rekao je Sundarananda, “ludirate se i spavate?”
Dva duha su otvorila svoje oči i zurila. “Šta te briga?” rekli su. “Nismo u žurbi. Čekamo nekoga ko treba da stigne tek nakon mnogo, mnogo vremena.”
“Koga?” rekao je Sundarananda.
“Mlađeg brata Šakjamuni Bude, Sundaranandu, ako baš moraš da znaš,” rekli su. “On je napustio svetovan život, ali traži samo nebeske blagoslove i pet stotine boginja. Živeće na nebesima hiljadama godina, ali u svojoj zbrkanosti zaboraviće da kultiviše i napraviće mnoge prekršaje. Oni će stvoriti zlu karmu i povući ga u paklove da se prži u dubokom ulju baš u ovom loncu.”
Svaka dlaka Sundaranandinog tela se nakostrešila, i svaka pora se ispunila hladnim znojem. “Kako bi moglo ovo da se desi meni?” stenjao je. Od tog trenutka, prestao je sa kultivisanjem radi rođenja na nebesima i doneo je odluku da završi sa rođenjem i smrću. Uskoro je bio sertifikovan za Arhatstvo.
Sundarananda je bio ekstremno zgodan. Buda je imao trideset dve oznake superčoveka a Sundarananda je imao trideset. Neki su ga ljudi čak i brkali sa Budom. Jednog dana je Šariputra debatovao sa nekim ne-Budistima koji su bili čak ekstremniji od mnogih hipika; oni nisu uopšte nosili nikakvu odeću. “Ovo je naše originalno lice,” rekli su. “Zašto se prerušavati nošenjem odeće?”
Šariputra, iako ne tako visok, je bio ekstremno inteligentan; njegovi odgovori su ih ostavili bez reči, kao da više nisu imali usta. Kasnije, kada se pojavio Sundarananda, koji je bio visok i zgodan, nudisti su rekli, “Ako nas je taj nizak Bikšu pobedio, kako bismo ikada mogli nadgovoriti ovog visokog?” Oni su se poklonili Sundaranandi kao svom učitelju i napustili su svetovan život. Sundarananda je imao mnoge verne učenike, i njihovo kultivisanje je bilo veoma uspešno.
Ovo je priča o Sundaranandi, koji se odrekao svoje žene zbog boginja, a onda, plašeći se paklova, kultivisao Put.
Ananda
Ananda je bio Budin rođak. Njegovo ime znači “radovanje” i bio je odabran zato što se rodio na dan kada se Buda probudio za nenadmašivo prosvetljenje. I njegovo rođenje i Budina realizacija su bili razlozi za radovanje.
Od svih velikih učenika, Poštovani Ananda je bio najistaknutiji po učenju. On je uredio i sastavio sve Budine sutre, i sećao se jasno, bez ikada da zaboravi, Darmu koju je Buda izgovorio. Anandina memorija je bila ekstremno precizna i njegov samadi je bio čvrst. Zapravo, Ananda je imao osam nepojmljivih stanja:
- Nikada nije prihvatao specijalne pozive. U Šurangama Sutri, čitamo da je, zbog toga što je prihvatio specijalan poziv za ručak, Ananda postao umešan u nesrećan događaj sa Matangijinom ćerkom. Matangi je upotrebila mantru iz Nebesa Brame da bi namamila Anandu u javnu kuću. Onda je Buda izgovorio Šurangama mantru i naložio Bodisatvi Manđušriju da uzme tu mantru i da ga spase. Ananda nije nikada prihvatio niti jedan drugi specijalan poziv. Oni su previše opasni!
Kada član Sange ode sam da primi darove od strane svetovne osobe zaštitnika Darme, to se naziva “prihvatanje specijalnog poziva,” i nasuprot je Budinim pravilima. Ako postoji deset Bikšua, ali svetovna osoba svojim pozivom pokazuje naklonost samo jednom, on ne sme da ide; svih deset moraju ići. Poštovani Ananda je razumeo svoju grešku i nikada je nije ponovio.
- Nikada nije nosio Budinu staru odeću. Bikšui su voleli da nose Budinu staru odeću. Neki su se čak borili oko nje, osećajući da će nošenjem Budine odeće povećati svoju mudrost i obrisati svoje prekršaje. Zapravo, oni su samo bili pohlepni. Ananda je nikada nije nosio.
- Nije gledao u ono u šta nije trebao gledati. Ono u šta je trebao gledati, u to je gledao; ono u šta nije trebao gledati, izbegavao je. Nije gledao u ono što je narušavalo kod moralnosti, već je gledao u ono što je bilo u skladu sa moralom.
- Nije gajio oskrnavljujuće misli. Poštovani Ananda je pratio Budu na nebesima, na mestu asura, i u palatu zmajeva. Video je nebeske žene, žene asura, i žene zmajeva, najlepše žene u celoj kreaciji, ali nije osećao seksualnu želju.
- Znao je u koji je samadi Buda ušao. Ostali Bikšui nisu znali.
- Znao je benefite koje su primila bića podučavana i transformisana od strane Bude u samadiju.
- Razumeo je u potpunosti sve Darme koje je Buda izgovorio.
- Nikada nije morao da pita da mu se ponovi neka Darma. On ih se svih sećao i nikada nije morao da ih čuje dva puta.
Niko sem Anande nije imao ovih osam nepojmljivih stanja.
U vezi neprihvatanja specijalnih poziva, Šramanere ne smeju da jedu ili piju kada žele, već moraju jesti zajedno sa skupom. Početnici i Bikšui ne smeju da žive sa grupom i ipak jedu posebno. Čak i šolja čaja treba da se uzme zajedno sa grupom bez specijalnih prohteva. Ako svi ne dobiju jabuku, narandžu, ili čak komad bombone, niti jedna pojedinačna osoba ne sme da ih pojede sama.
Prevod sa Engleskog sa stranice: http://www.cttbusa.org/amitabhacommentary/amitabha10.htm