Isečak iz dela
“Instrukcije o Realizaciji Prirodnog Lica Dzokćena“
od autora Dudjom Lingpa
Drugi deo ovog teksta možete pročitati ovde.
Jednom drugom prilikom, dok sam posmatrao lik velikog i veličanstvenog Vađrapani-ja u čistoj viziji luminozne jasnoće, upitao sam sledeće: “Molim te, veliki budo koji držiš vađru, da li probuđenje pretpostavlja probuđenje ovde u samom sebi ili odlazak na neko drugo mesto da se probudim?”
“Slušaj, srećni plemeniti sine!” on je odgovorio. “Možda misliš da je Buda neko kraljevskog porekla ko je zanosnog izgleda, miran i spokojan, sa besprekornom pojavom i nesamerljivom lepotom, neko ko živi u prostranoj raskošnoj zemlji. Ako je to tako, onda ko su njegovi roditelji? Ako je rođen od majke, da li je onda ograničen da bude osoba koja je proizvedena? Ako boravi negde, da li je ograničen na nepromenjivost? Ako prestaje i nestaje, da li ograničen na ništavnost? Ukratko, ako postoji esencijalna priroda za koju bi moglo da se uspostavi da stvarno postoji, a ipak je podložna javljanju, održavanju i nestajanju, onda prirodno stanje oslobođeno od dva ekstrema ne bi moglo da postoji. Tako, bilo koji fenomen koji izgleda da se javlja i da prestaje je samo rezultat konceptualnog označavanja.”
“Ako insistiraš da ono što pripada potpunom savršenom prosvetljenju objektivno postoji, bićeš obešen za sopstveno uže. Ako postoji bilo kakva razlika između prirode samsare i nirvane, onda bilo koja referenca na jedinstvo samsaričkih iskustava i spokojnog stanja nirvane ne bi bila ništa drugo do li prazna priča. Mnogi ljudi, zaista, prijanjaju uz nirvanu kao da ima svoje sopstveno postojanje i zato postaju sputani nadom i strahom.”
“Ako posmatraš razlike u širokom nizu uživanja, bogatstava, i ornamenata budinih polja i veruješ da budina polja poseduju supstancijalno postojanje, to se naziva “prijanjanje uz sopstvo fenomena”.”
“Smatrati da je tatagata (Buda) poseduje konstantno i stvarno postojanje, bez obzira kako ga nazivaš, nije ništa drugo do li pogled individualnog sopstva. Ako misliš da Buda ima oči, onda mora da ima i vizuelnu svesnost, a jednom kada postoji vizuelna svesnost, pojava vizuelnih formi je neizbežna. Kada se rode ovi vizuelni objekti opažanja, pojava suptilnih mentalnih prijanjanja ne mogu da se izbegnu, i to se naziva “mentalna vezanost vizije”. Ono što rađa dualnost posmatrača i posmatranog se naziva umom, i time, svako ko poseduje takav um se naziva “svesnim bićem”.”
“Na sličan način, ako misliš da Buda ima uši, mora takođe da ima i auditornu svesnost sa pridruženim zvukovima. Ako misli da ima nos, mora da ima svesnost mirisa i pridružene mirise. Ako ima jezik, mora da ima svesnost ukusa zajedno sa ukusima, a ako misliš da poseduje telo, mora da ima i taktilnu svesnost zajedno sa taktilnim senzacijama. Ovi onda sačinjavaju različite objekte prijanjanja. Konceptualne misli koje prijanjaju su različite perceptivne sposobnosti uma, i kao i pre, ono što poseduje um se naziva svesnim bićem. Čak i kada bi bilo moguće da postoji Buda koji nije iza dualnosti perceptivnog subjekta i objekta, svesno biće koje bi imalo karakteristike takvog Bude bi i dalje ostalo samo ljudsko biće.”
“Možda misliš da Buda podučava Darmu drugim ljudima, i zbog toga ga posmatraš kao učitelja, Darmu posmatraš kao nešto što se podučava, a svesna bića kao primaoce učenja. Ali takva osoba ne bi imala ni najmanju vrednost superiornih karakteristika u odnosu na svesno biće i bila bi i sama svesno biće. ”
“Ako veruješ da su specijalni kvaliteti Bude boravak na prijatnom mestu, posedovanje fizičke lepote, odlično društvo, veliko bogatstvo, i sreća, i u isto vreme slobodu od ljutnje i vezanosti, ti i dalje opisuješ svesno biće koje je superiornije od boga iz oblasti forme.”
“U stvarnosti, tvoj sopstvena fundamentalna priroda, Samantabhadra, je ono što ze podrazumeva pod terminom “sugata (Buda) triju vremena”.”
“Iz perspektive konačne istine, niti jedan Buda se nije nikada pojavio u svetu niti je ikada podučavao Darmu. Mnoge tantre, spise, i instrukcije jasno objašnjavaju kako se učitelj javlja učeniku kao njegov ili njen sopstveni samostalno-pojavljujući fenomen. Zato pogledaj takve tekstove da bi sebi pojasnio ovu temu.”
“Štaviše, ako veruješ da postoje druge samsaričke oblasti, gde svesna bića odlaze ili se rađaju, gde doživljavaju sreći ili patnju, to takođe nije logično. Ako je istina da se čovekovo prethodno telo naizgled ostavlja iza sebe, odakle onda dolazi telo bardo stanja? Kada svesna bića u našem trenutnom životu umru putem ranjavanja, opekotina ili ekstremene hladnoće jednog zimskog dana, kako se onda dešava da kada čovek dobije telo koje doživljava toplotu ili hladnoću u paklenim oblastima, to telo ne umire čak i kada se kuva ili peče dug vremenski period? Slično, kada možemo da umremo od gladi za samo nekoliko dana ili meseci, zašto gladni duhovi ne umiru iako pate od gladi vekovima? Iz ovog razloga, svih 6 klasa svesnih bića, uključujući i one u bardu, su u obmani, jer su postali vezani za stvarnost koja ne postoji, zato što ta stvarnost nije ništa više od samog prikaza koji je prazan i bez suštine, baš kao i fenomeni sna.”
“Kada si, na ovaj način, uspostavio prirodu fenomena koji se javljaju iz obmane i razumeo da fenomeni nisu stvarni, da su prazni, i bez suštine, ti si onda ispraznio dubine samsare. Kada si razrešio da ne postoji drugi Buda do li tvoja sopstvena inherentna priroda i kada si dobio sigurnost u to, onda si dosegao ono što se naziva “samooslobađanje bezbrojnih buda”.
“Slušaj, moćni prostoru neba, sveprožimajuća vađro (vajra), ti moraš da ustanoviš da su svi fenomeni samsare i nirvane potpuno prazni i da tako realizuješ da je njihova inherentna priroda nepostojeća. ”
Kada je to rekao, nestao je.
Četvrti deo ovog teksta možete pročitati ovde.