Sa jedne strane, ono što zovemo duhovnim radom je veoma teško. Ali sa druge strane, veoma je lako zato što duhovni rad zapravo zavisi samo od našeg uma. Zato, trebali biste da potražite svoj um i da se starate o njemu. Nemojte dozvoliti da se vaš um povede za mislima koje se javljaju. Sasecite elaboraciju i konceptualizaciju uma i dozvolite mu da se opusti u svom prirodnom stanju. Dozvolite umu da jednostavno bude u telu i omogućite da relaksacija uđe u vaš um.
Kako izgleda ovo stanje relaksacije? Ono je kao iskustvo osobe koja je upravo završila neki iscrpljujući posao. Nakon dugog i teškog rada sa ciljem završetka svog posla, jednom kada je taj zadatak obavljen, ta osoba doživljava blaženo zadovoljstvo i srećna je što može jednostavno da se odmori. Sasvim prirodno, njen um će postići stanje spokoja i ona će ostati relaksirana neko vreme, bez da bude uhvaćena u uobičajeni šablon divljih i nezamislivih misli.
Tako, na osnovu ovog primera, trebali biste da pokušate da zaštitite svoj um, čak i usred svih vrsta turbulentnih misli. Neka vaš um ostane opušten, u svom prirodnom stanju. Neka vaše telo bude mirno a vaš govor tih. Nemojte razmišljati o tome da li treba da uradite ovo ili ono. Samo postavite svoj um u stanje relaksacije i mira, u stanje u kome nema ni jurnjave za objektima ni divljih i ludih misli. Umesto toga, trebali biste da budete u stanju koje je živahno otvoreno i prazno, brilijantno jasno i duboko opušteno.
Ovo stanje lakoće je indikacija da je um došao do svoje urođene jasnoće i da će se jednostavno smestiti u toj jasnoći. Ali neće ostati u tom stanju dogo vremena. Nešto će se desiti. Javiće se misao. Kada se to desi, neka svesnost prepozna misao u momentu kada se ona javlja. Nemojte misliti da se desilo nešto pogrešno, već prepoznajte misao u trenutku njenog javljanja. I, prepoznavši je, samo je ostavite takvu kakva je.
Ako se um ostavi u svom prirodnom stanju, postaje smiren i sve misli koje se javljaju prirodno se stišavaju. Ako ih ostavite, misli oslobađaju same sebe. Kao kod talasa na okeanu – oni se restvaraju nazad u okean, i okean je u stvarnosti jedino mesto gde oni mogu da odu. Ista stvar je i sa našim umovima. Kada se iz stanja mira javi pokret, ako ga ostavimo da prati svoj prirodni tok, taj pokret će osloboditi sam sebe. Prirodno će se smiriti i postaće čist sam po sebi.
Tako biste trebali praktikovati ovu vežbu. Ali ako umesto toga mislite, oh, sada se javila ova misao. To ne može biti pravo! I ako pokušate da zaustavite tu misao, onda je sam taj pokušaj nova misao. Ako praktikujete na ovaj način, vi rizikujete da produbite svoju konfuziju, pošto um prati objekte. Zato nemojte praktikovati na taj način.
Ako se odmarate u prepoznavanju misli, bez da ih pratite, to je poznato kao mirno prebivanje, zato što ovo stanje rastače ili smiruje snagu misli i omogućava vam da ostanete u blaženoj prirodi svog sopstvenog uma. Ovo je ono što nazivamo praksom šamate na Sanskritu, ili šine na Tibetanskom.
Kada se donekle upoznate sa ovom praksom, možete doživeti stanje fizičkog i mentalnog blaženstva ili ekstaze, ili ako meditirate po noći možete doživeti stanje jasnoće, kao da je zora svanula. Mogu se javiti različita iskustva poput ovih, i to su znakovi da gajite stanje mira i spokoja šamate. Nije greška ova stanja posmatrati kao pozitivna, ali bila bi greška vezati se za njih. Ako im samo dozvolite da se javljaju, bez osećanja vezanosti za njih, mogu vam samo pomoći u praksi i neće proizvesti nikakvu štetu.
Zato, kada god se javi iskustvo blaženstva ili jasnoće, nema potrebe hvatati se za njega i vezivati se za njega, a nema potrebe ni da ga potiskujete. Jednostavno dozvolite mu da se prirodno rastoči. Možete takođe imati iskustvo poznato kao “odsustvo misli”. Ovo je tamno, tupo i pospano stanje u kome nema nikakve svesnosti. Niste baš uspavani, ali se nalazite u praznoj tuposti. Ovo iskustvo odsustva misli uključuje nešto od spokojnog prebivanja, ali nema misli koje se javljaju i nema unutrašnje jasnoće uma. To je zbog toga što ste odlutali u Alaju (Alaya – celokupna osnova) i treba da se prodrmate i probudite iz nje. Da biste je očistili, ispravite svoje telo, izbacite ustajali vazduh i usmerite svoju pažnju na prostor ispred vas. U suprotnom, ako ostanete u ovoj tuposti, vaša meditacija će biti neefikasna i vi nikada nećete da evoluirate. Ovo iskustvo odsustva misli je greška u meditaciji i ono mora da se očisti kada god se pojavi.
Takođe je veoma važno izoštriti svoju pažnju. Vežbanje na ovaj način, dovodi do razvoja spokojnog prebivanja. Kada um boravi u svom prirodnom stanju i kada je spokojan u svom sopstvenom nepromenjivom stanju, onda se to naziva “spokoj meditacije”. Ako se iz ovog stanja spokoja javi misao, to se naziva pokretom, i onaj deo tebe koji prepoznaje kada je um u stanju tišine a takođe prepoznaje svaki pokret koji se javlja je tvoja svesnost ili rigpa. Ova tri stanja su kolektivno poznata kao “gnas gyu rig gsum“, tri stanja: stanje spokoja, pokreta i svesnosti.
Kao početnici, ako niste ranije radili ovu vežbu u propisnoj meditacionoj sesiji, nećete moći da ostanete u miru. Ali jednom kada se upoznate sa njom više, bićete u stanju da ostanete neometeni čak i kada hodate okolo. A kada sedite, moći ćete sedeti bez da budete ometeni iz ovog stanja svesnosti. Primenićete ovu praksu na šta god da radite i onda će se ona postupno razviti i unaprediti. Je li to bilo u redu? Hoćemo li praktikovati malo meditacije zajedno?
Na osnovu youtube stranice: https://www.youtube.com/watch?v=qbJ7u_nJb54